Za Hergea osobno nisam ni znao do potpuno slučajnog boravka u sali tijekom prikazivanja dokumentarca Tintin i ja na ZagrebDoxu 2005. godine. Naposljetku se ispostavilo da je ono što je trebala biti samo međustanica između zanimljivijih filmova ostala jedna trajna ugodna uspomena. 

Lik Tintina je strahovito podsjećao na Indianu Jonesa i postalo mi je jasno odakle su Spielberg i Lucas vukli inspiraciju, posebno za uzbudljive nastavke s težištem na mladom Indiani. U narednim godinama senzibilitet o Tintinu u domaćim vodama je znatno porastao, pa je s posebnom pažnjom u zajednici ljubitelja stripa, ali i šire, dočekana vijest o izdavanju više Tintinovih stripova na hrvatskom jeziku. Podjednake kvalitete svaki je odlična zabava bar za nedjeljno popodne te prozor u nestali svijet koji je pojela globalizacija.

"Gospodin Belizar je, dakle, ubijen, a najvjerojatnije je ubijen jer je za nekoga napravio kopiju totema Arumbaja pa nisu htjeli da o tome priča? Oni? Oni? Koji su to "oni"?... Kako to doznati? 

Jer ako što održava ljepotu Tintina, a i mladog Indiane Jonesa je plastičnost estetike prostora, likova kultura (...) - već prema crtežu znamo da li smo u Rusiji, Albaniji ili Meksiku tj. njima inspiriranim izmišljenim zemljama. Tintin širi vidike, posebno generaciji navikloj da unificiranu zapadnjačku estetiku.  Drugi razlog je zanimljiva činjenica da je upravo  u ovoj knjizi i priča o Sildaviji i Borduriji, dvije fiktivne zemlje geografski smještene na balkanskom poluotoku, a običaji čijih vladara i naroda imaju itekako veze s našim susjedima i nama samima. Tintin je tako ipak posjetio i naše krajeve.

E da, i vratimo se na spomenuti dokumentarac - danas ga je moguće i besplatno pogledati stoga za pravi Tintin vikend predlažem najnoviji Spielbergovog film, čitanje stripa i finale s dokumentarcem o Hergeu.