Hrvatski stripovi za malog (i malo većeg) "geeka"
Svi znamo vrlo lako nabrojati nekoliko "geek" stripova iz Marvelove i D.C. kuhinje, ali jesmo li jednako dobri i s domaćim uradcima? Ako nismo, sada ćemo postati.
Ljubitelji, a i tvorci stripa, obično se već po definiciji uvrštavaju u skupinu "geekova". Ipak, neke su teme "geekastije" od drugih, a takav je slučaj sa znanstvenom fantastikom. Govoriti o njenoj snazi u Hrvatskoj u smislu domaćeg stvaralaštva nezahvalno je. Iako su u uskim krugovima autori vrlo cijenjeni, na žalost obično sve i ostaje samo na tome.
Posebno posljednjih godina Hrvatska se ne može pohvaliti eksplozijom strip stvaralaštva, ali ipak smo probali izabrati uratke specifičnog duha znatiželje i strasti.
Andrija Maurović: Ljubavnica s Marsa
Suvišno je i govoriti što Andrija Maurović znači za hrvatski strip u cjelini. Osim što je ušao u legendu s Crnim jahačem, napravio je prve kompletne domaće SF stripove, što svjedoči da znanstvena fantastika ima dugu tradiciju koja pojavom nije kaskala za Zapadom iako nije doživjela ni jednaku eksploziju. Teoretičari će u njegovim radovima Ljubavnica s Mars i Carica iz podzemlja vidjeti društvenu kritiku, inspiraciju Aelitom, želju za socijalnom pravdom (...), ali ono što je iz naše perspektive najvažnije jest činjenica da je Maurovićevo djelo obvezna početna lekcija i trajan poziv na povratak korijenima. Koliko god izgledao neatraktivno pred suvremenim Marvelom, uz njegovo se djelo dobiva osjećaj shvaćanja razvoja.
Vladimir Delač: Svemirko
Plavi vjesnik bio je nevjerojatno dobar domaći list za djecu i mladež koji u memoriji možda nije opstao na razini spomenika jedne ere poput Politikinog zabavnika, ali koji je bio dom strip stvaralaštva cijele jedne ludo nadarene generacije domaćih autora. Jedan od njih bio je Vladimir Delač, koji je među ostalim na stranice Plavog stizao s likom malog Svemirka, dječaka-putnika svemirskim prostranstvima. Iako je Delač s distance govorio kako je Svemirko bio lagani ironijski odgovor na sveopću svemirsku histeriju, nama je on i njen sjajan spomenik jer unatoč hladnoratovskom ozračju bila je to i era pozitivnih nada o životu na drugim planetima i četverosatnom radnom danu.
Žarko Beker: Magirus
Iz iste je ekipe sa stranica Plavog vjesnika i Žarko Beker, koji je, stvorivši superjunaka, zašao u područje stripa koje na svjetskoj razini i dalje buja, dok je kod nas uvijek bilo sramežljivo i skromno. Magirus i njegova prijateljica završili su u podvodnom gradu u kojem su im ljudi-ribe operacijama napravili škrge! Magirus u maniri pravog superjunaka ulazi u borbu s čudovišnim stvorenjima koji ugrožavaju ljude-ribe i naravno pobjeđuje. Zbog neke naše neobične potrebe kojom se želi pokazati da ne možemo stvoriti ništa originalno valja reći da kritičari pokušavaju pokazati kako je Beker samo preuzeo lik Aquamana! Sam je Beker na pitanje zašto Magirus nije junak iz susjedstva rekao da su se trudili napraviti nešto svjetski, ali i originalno, pa je zato zanemaren dotada sveprisutan svemir i izabrano more.
Radovan Devlić: Machu Picchu
Radovan Devlić pripada potpuno drugoj eri hrvatskog stripa obilježenoj estetikom i duhom Novog kvadrata. Devlić je bio jedan od izvornih osnivača grupe i istaknutijih kreativaca, što dokazuju i prestižne Sferine nagrade. Životni je put ispleo i rat čiji je Devlić dobrovoljac, kao da ispunjava ulogu stripa Machu Picchu smještenog u distiopijsku stvarnost obilježenu proteklim atomskim ratom. Machu Picchu nije jednostavno dječje štivo, već razlog zbog kojeg se uz strip raste.
Edvin Biuković, Darko Macan: Ponos vragova
"Eddy je sebe zvao geekom i najviše je od svega volio crtati cijelu noć okružen ekipicom sebi sličnih, "brijući" uz to na stripove i B-filmove, kujući filmove i režirajući, u svojoj glavi, prvi pravi hrvatski niskobudžetni trash-horror film", zapisao je o prerano preminulom autoru njegov partner Darko Macan. Ponos vragova bio je njegov put do svjetske slave te pripada možda svjetski najpriznatijim domaćim stripovima, i to do razine da se naziva "čudom iz Hrvatske".
Robert Solanović, Darko Macan: Mister Mačak
Za kraj ipak i malo ležernijeg štiva. Zasluga je to Roberta Solanovića i za modernu hrvatsku SF i strip kulturu neizbježnog Darka Macana. Dok je Maurović već imao Starog Mačka koji zapravo i nije bio mačak, oni u skladu s vremenom doista stvaraju Mačka, superjunačkog stanovnika Zvezdograda koji će se boriti protiv zvjezdanog roja ili otkrivati tajnu dvostruke piramide. Za sve tehničke dodatke kojima se Mačak koristi tu je njegova prijateljica Andreja. Ležerno i šaljivo, taman za sunčano popodne.
Edvin Biuković: Koko
Nije SF, ali samo zbog Zlatkovih naočala, to je dovoljno. Samo zato.
Fotografije: Ilustracija/Mister Mačak