Nije dobro naviknuti se na pisanje in memoriam tekstova, ali ova godina to od nas (i pretjerano) traži: otišli su veliki knjigoljubac David Bowie, profesor Snape (Alan Rickman, ali ipak ćemo ga pamtiti kao Snapea prema dragom književnom liku…), Harper Lee, Umberto Eco… S pozornice života od prirodne smrti nestaju akteri koji su obilježili našu kulturu...

Iz tog bubnja snažnih vijesti o smrti ljudi koji su obilježili svijet čitanja i knjige stigla je jedna jako “lokalna” - jedna koja se neće naći među “trending” hashtagovima, niti proizvoditi GIF-ove i tvitove… Preminuo je Ljubomir Stefanović. Biografska crta povodom smrti vrlo je jasna: pjesnik, prevoditelj, dugogodišnji urednik i izdavač. Rođen je 1950. u Beogradu, a osnovnu školu pohađao je u Tolminu, Celju i Rijeci. Gimnaziju je završio u Rijeci, gdje je 1975. diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Od 1968. objavljuje pjesme, prijevode, članke i prozne tekstove. Uređivao je nekoliko omladinskih novina ("Omladinski tjednik" – Zagreb, "Upitnik" – Rijeka). Bio je urednik časopisa "Dometi" (Rijeka) i biblioteke "Quorum" (Zagreb), član redakcije časopisa "Istra" (Pula) i glavni urednik "Novog Kamova" (Rijeka). Njegovo djelovanje vezano je uz Izdavački centar Rijeka u kojem je uredio brojna izdanja i objavio knjige mnogih autora iz Rijeke i regije. Objavio je knjige "Pene ali kaštigi" (IC Dometi, Rijeka, 1975, 1988),  "Ribe, rakovi i školjke" (August Cesarec, Zagreb, 1978), "Tvornica ribljih konzervi" (IKA, 1979), "Užanci od kanta" (Riječki nakladni zavod, 2006). Prevođen je na talijanski, engleski, makedonski i slovenski jezik…

Ljubomir Stefanović imao je značajnu ulogu i u životu Književne nagrade Drago Gervais koju dodjeljuje Grad Rijeka, a izbor i dodjelu organizira Gradska knjižnica Rijeka. Stefanović je svojevremeno bio predsjednik Prosudbenog povjerenstva, a Izdavački centar Rijeka objavljivao je djela dobitnika nagrade.

Ljubomir Stefanović je bio čovjek čijim radom su pred nas, upravo u trenutku u kojem je Rijeka dosegla i onda potom prošla zenit svoje industrijalizacije i urbanizacije stizale - knjige.  

Iskreno, 2010.-ih možda ni ovaj mladić ne bi previše percipirao gospodina Ljubomira Stefanovića da mu se u jednoj osobnih zanimacija ne nalazi i ona koja uključuje kolekcioniranje časopisa "Dometi", u opisu kojeg je u socijalističkim godinama objavljivanja stajalo “časopis za kulturu i društvena pitanja”. Časopis “Dometi” počeo je svoj život u sklopu Ogranka Matice hrvatske Rijeka u lipnju 1968. godine i to cijelom niskom oštrih opažanja o “riječkoj provincijalnosti” i isključenosti iz relevantnih kulturnih tokova ne bi li poslije likvidacije Matice hrvatske 1972. godine nastavio živjeti kroz Izdavački centar Dometi koji konačnu formu dobiva 1976. godine transformacijom u Izdavački centar Rijeka. Ljubomir Stefanović bio je jedan od svjedoka, aktera i posebno kroz ICR jedan od glavnih pokretača izdavačke aktivnosti koji su prozvanu "provincijalnost" smanjivali...

U izjavi za "Novi list" povodom Stefanovićeve smrti Milorad Stojević, bliski suradnik, istaknuo je da su u trenucima u kojima je u "Dometima" svoje uredničke prste imao i Stefanović “Dometi” bili jedan od najboljih časopisa bivše države. Upustiti se u vrednovanje bez detaljnog poznavanja cijele časopisne scene u danom trenutku bilo bi neozbiljno i proizvoljno, ali vrijedi istaknuti nekoliko specifičnost “Dometa” u vrijeme najvećeg značaja za lokalnu kulturu i intelektualnu zajednicu. Financirano od strane “samoupravne interesne zajednice kulture općine Rijeka i Republičke samoupravne interesne zajednice u oblasti kulture SR Hrvatske”, uredništvo je sedamdesetih godina tvorila niska imena koja je već tada, a posebno kasnije postala i dobrim dijelom riječkog znanstvenog, političkog i intelektualnog života: Darko Gašparović, Željko Grbac, Nenad Miščević, Petar Strčić, Marijan Vejvoda, Milan Zinaić i naravno Ljubomir Stefanović. “Dometi” su tada izlazili mjesečno (bar prema planovima...), a tiskao ih je Tipograf, gotovo “kućna” gradska tiskara.

Cijelo vrijeme pri prosudbi "Dometa" na umu moramo imati neke važne činjenice - Rijeka je to sedamdesetih godina - posljedice jugoslavenske “normalizacije” nakon Hrvatskog proljeća osjećaju se uzduž cijele fronte rada u ustanovama i kulturnim djelatnostima, a grad na vrhuncu doseljavanje i industrijalizacije dostiže svoje limite. Traži se identitet i smjer u svijetu u kojem je glavna tema dnevnog tiska - stanogradnja i pitanje treba li i dalje graditi nebodere. Kroz sve to, kao određeni formativan faktor “socijalističkog duha”, provirivale su kultura, znanost…  

“Dometi” su bili neobičan spoj naizgled teško kompatibilnih sadržaja, posebno kada se gledaju iz perspektive suvremenog čitatelja - paralelno su u njima objavljivana povjesničarska istraživanja o NOB-u, radničkom pokretu i socijalističkoj revoluciji na lokalnoj razini, a provedena od strane povjesničara kao što su Bosiljka Janjatović, Mihael Sobolevski i Petar Strčić, zatim pjesme čakavskih autora poput Nikole Kraljića (također nedavno preminuo), te uz sve to teorijski ogledi stranih stručnjaka, obično filozofa i sociologa, o kibernetici, komunikaciji, televizijskoj kulturi ili arhitekturi. “Dometi” sedamdesetih su recimo bili časopis u kojem je danas svjetski slavan filozof Slavoj Žižek pisao o problemima strukturalističkog marksizma i to ne previše različito od načina na koji i danas izlaže svoje teze, pisac u usponu Hrvoje Hitrec na natječaj za sportsku priču poslao tekst “Zeleni faun”, a arhitekt Ninoslav Kučan ostavio najbolji intervju o izgradnji i teorijskim postavkama koje stoje iza nastanka Robne kuće “Ri”.     

Važan fragment života “Dometa” bio je i Ljubomir Stefanović i kada smo danas vidjeli vijest o njegovoj smrti prirodno je bilo prvo pomisliti na “Domete” i Izdavački centar Rijeka. Upravo iskustvo i format “Dometa” bili su ključni i za njegove kasnije pokretačke časopisne aktivnosti iskazane kroz “Književnu Rijeku” i “Novi Kamov”. Čak je njihov prepoznatljiv oblik i koncept bio "dometovski"... 

Ljubomir Stefanović ostat će u sjećanju mnogih, a posebno vjerujem onih kojima su on osobno, kao urednik, te Izdavački centar Rijeka, kao izdavač, pružili priliku za objavljivanjem svog literarnog ili znanstvenog rada gradeći u jednom trenutku “jednog od najjačih izdavača Zapadne Hrvatske”, kako to zapisuje Stanislav Škrbec u “Riječkoj zvijezdi Gutenbergove galaksije”. A pogled na bibliografiju otkriva da je to fascinantan niz i danas aktivnih književnika, intelektualaca, znanstvenika, kulturnih djelatnika…  

Stoga, hvala.