U četvrtak 27. travnja u 18 sati u Središnjem odjelu Modello Gradske knjižnice Rijeka održat će se predstavljanje knjige Josipa Jambrača Porijeklo hrvatskih institucija: kultura zaborava.

Mjesto je potrebno rezervirati ovdje. 

Knjiga Josipa Jambrača je veliki, sveobuhvatni, gotovo totalni pogled na Hrvatsku, njezinu povijest i, nažalost, budućnost. Knjiga je to kakvih ni o drugim civilizacijama nema puno, kakve u Hrvatskoj gotovo ne postoje. Kada Josip Jambrač piše da vjeruje kako bi za Hrvatsku danas bilo „puno važnije od mnogih drugih stvari, da svoju teško izborenu slobodu definira kroz društvene vrijednosti koje može ostvariti i da takvo poimanje slobode bude utjelovljeno u našim institucijama, a kroz njih u zakonima, pravilima i normama na kojima će se graditi povjerenje i društvo“, on zapravo zagovara ustavni patriotizam. Tezu varira i dokazuje bez obzira o čemu piše, smatrajući da se samo „na zajedničkim vrijednostima može izgraditi dobro i prosperitetno društvo“. Takva država može biti ono što će pokrenuti potencijale koje imamo. Na mnogobrojnim primjerima, autor detaljno objašnjava zašto Hrvatska iz naizgled posve uređenih i urednih okolnosti, ne može naprijed, zašto se toliko malo toga mijenja. Zemlja bez institucija, ne može izgraditi sretno društvo. Hrvatska je svakako zemlja brojnih nedostataka, ali posve sigurno nije zemlja bez pojedinaca koji bi stvari mogli pomaknuti. Ova knjiga i autor to pokazuju.

Tvrtko Jakovina, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Knjiga Josipa Jambrača Podrijetlo hrvatskih institucija vrijedno je djelo u kojem autor nastoji odgovoriti na pitanje o dubljim uzorcima društvenog, gospodarskog, političkog i pravnog razvoja suvremene Hrvatske. Analiziravši obilježja prostora te konstatiravši da prostor pruža niz vrlo povoljnih mogućnosti za razvoj, autor težište argumentacije prenosi na institucije. Detaljno su analizirane društvene, ekonomske, političke i pravne institucije u hrvatskim zemljama, dijelom i u komparativnom kontekstu. Od niza uzroka koji su otežavali razvoj u Hrvatskoj, autor posebno ističe činjenicu da se hrvatskim nacionalnim prostorom veći dio povijesti nije upravljalo iz jednog centra, činjenicu da je riječ o prostoru koji je bio periferan u nizu državnih tvorevina te činjenicu da su u svakoj od tih tvorevina prevladavale različite društvene, gospodarske, političke i pravne vrijednosti. Analiza tih vrijednosnih sklopova te kulturnih razlika u Hrvatskoj, dijelom i s obzirom na suvremeni politički kontekst, značajna je vrijednost knjige. Dodana vrijednost knjige ogleda se i u činjenici što autor nudi rješenja za prevladavanje trenutnog stanja u vidu svjesnog institucionalnog odabira te postizanja konsenzusa o temeljnim društvenim vrijednostima.

Ivan Kosnica, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu