Pomisao na “zelenu knjižnicu” u umu čitatelja/slušatelja zacijelo pobuđuje različite asocijacije, a tome ne pomaže ni Google. Upišemo li u tu bazu znanja “green library” lako stižemo na slijepe staze. Naime na sveučilištu Stanford imaju “Green library”, ali samo zato jer dio knjižnice nosi ime prema Cecilu Howardu Greenu, osnivaču Texas Instrumentsa! “Green library” u smislu “zelene” knjižnice” stoga svakako treba bolji SEO.

Dublje istraživanje otkriva pak drugačija pojmovna značenja pa tako saznajemo da postoji cijela arhitektonska paradigma izgradnje zelenih knjižnica što podrazumijeva projektiranje visoko energetski učinkovitih i neovisnih zgrada pri čemu je ideja da upravo objekti knjižnica budu društveni svjetionici energetske samoodrživosti. Zanimljiv je singapurški primjer u čiju je Nacionalnu knjižnicu u sam kompleks uključen vrt pun zelenila, a u koji je moguće sjesti i mirno čitati knjige.

U domaćim okvirima “zeleno” podrazumijeva ipak manje govora o arhitekturi, a više samom sadržaju, ponudi i uslugama knjižnice. Pioniri ozbiljnijeg pristupa zelenoj knjižnici dolaze iz Istre što ne čudi s obzirom da je riječ o razvijenom području na kojem poljoprivredna djelatnost i misli o energetskoj učinkovitosti žive relativno skladno s turističkom životom, štoviše “zeleno” je jedan od aduta. Nije nezanimljivo primijetiti da su upravo u Istri reakcije javnosti na ekološku devastaciju prilično snažne što je vidljivo na slučajevima kao što su Rockwool, Plomin, izgradnja golf terena…

“Zeleno” u ovom slučaju nije samo zgodan epitet koji ispunjava marketinšku svrhu, već ozbiljan projekt istarskih knjižničara koji vjeruju da tako mijenjaju svijet i ljude i oko sebe. Uputili smo stoga nekoliko pitanja Ivanu Kraljeviću iz pulske Sveučilišne knjižnice koji nas je iz prve ruke informirao o aktivnostima i planovima. Kraljević je viši knjižničar i predsjednik Društva bibliotekara Istre od 2010. godine te autor i voditelj projekta Zelena knjižnica. Zaposlen je u Sveučilišnoj knjižnici Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli kao voditelj Posudbenog i informacijskog odjela.

Što je uopće "Zelena knjižnica" i tko organizacijski/operativno stoji iza tog lijepog projekta?

Zelena knjižnica je projekt Društva bibliotekara Istre koji je započeo u ožujku 2011. godine. Cilj projekta je preko Društva bibliotekara Istre i istarskih knjižnica educirati javnost i širiti svijest o održivom razvoju i nužnosti zaštite okoliša i to kroz portal Zelene knjižnice, projekcije dokumentarnih filmova, stručna predavanja, tribine i promocije knjiga. Projekt su podržali: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Pula i Grad Rovinj.

Idejni i organizacijski dio projekta je najvećim dijelom na mojim leđima, a operativno pomažu kolegice i kolege iz skoro svih većih knjižnica istarske županije, ali i mnogi drugi. U projektu je do sad sudjelovalo jedanaest knjižnica i dvadesetak drugih ustanova. Odličnu suradnju imamo s pulskim kinom Valli te Fakultetom za ekonomiju i turizam „Dr. Mijo Mirković“.

Kako ste došli na ideju pokretanja takve priče tj. gdje se krije motivacija za svakodnevni rad?

Zamisao za projekt nastala je krajem 2010. godine. Društvo bibliotekara Istre je povodom Međunarodne godine biološke raznolikosti, u suradnji sa Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli, organiziralo projekciju filma Dom, na Odjelu za ekonomiju i turizam “Dr. Mijo Mirković“ u Puli. Velika posjećenost, pozitivne reakcije javnosti i zainteresiranost medija naveli su nekoliko članova Društva da osmisle projekt koji bi povezao ekologiju i knjižničarstvo. Ime se logično nametnulo.

Motivacija za rad na projektu je, moglo bi se reći, instinkt za preživljavanje. Imamo samo jednu planetu za djelovanje i življenje, a odnosimo se prema njoj kao da imamo nekoliko rezervnih. Tema se itekako tiče svakog od nas bez obzira na zanimanje, stručnu spremu ili mjesto življenja. Premalo je osviještenih i upućenih u ozbiljnost problema i nužnost hitnog i permanentnog djelovanja na popravljanju i spašavanju onog što se popraviti i spasiti uopće može.

Dobar dio aktivnosti čine predavanja. Koja su imala najbolji utjecaj i najzanimljivije teze? Kakve su reakcije slušatelja?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Dosta ovisi o predavačima, ali i o temama, a nekad je presudno i da se na dan održavanja predavanja ne odigrava neka utakmica ili nešto slično što ispadne „važnije“. Bilo je stvarno odličnih predavanja s malim odazivom javnosti. Srećom većinu predavanja snimamo, a snimke, prezentacije predavača i osvrte objavljujemo na stranicama Zelene knjižnice. S druge strane, neka predavanja su toliko dobro posjećena da prostor knjižnice, a ponekad i velika dvorana na pulskom Sveučilištu, budu premali. Najmanji odaziv nam je bio kad je došlo 5 ljudi, a najveći kad je došlo 150 ljudi. Kroz skoro sva predavanja se provlači ista teza - javni interes je preslabo zaštićen pred privatnim i to je uzrok većine problema koji se katastrofalno očituju na planetarnom nivou. Većina predavača naglašava i nužnost promjene ponašanja te preporučuju smanjivanje potrošnje i lokalnu proizvodnju, ali i solidarnost koja je skoro pa nestala u ovakvom natjecateljskom ozračju gdje je čovjek čovjeku vuk i to vuk koji sam sebi uništava stanište. Što više energije, hrane i ostalih osnovnih dobara zajednica može osigurati iz vlastitih izvora i što smo bolje umreženi, to smo otporniji na trenutnu, ali i nadolazeće krize.

Reakcije slušatelja su uglavnom pozitivne, ali uvijek se nađe i poneki nezadovoljnik koji nas tjera da pokušamo biti još bolji.

Postoji li i u kojem fizičkom prostoru "Zelena knjižnica"? Izdvajanje fonda prikladne tematike uz dobro uređenje čini se kao dobra ideja? Postoje li planovi te vrste?

Prostor Zelene knjižnice je svaka knjižnica koja provodi aktivnosti u sklopu projekta, a ponekad je to i kino, otvoreno učilište, fakultet, park… Ne postoji prostor koji je namijenjen samo Zelenoj knjižnici, no budući da se većina aktivnosti održava u Sveučilišnoj knjižnici u Puli, moram ju izdvojiti kao najčešći „prostor Zelene knjižnice“. Što se tiče fonda, Sveučilišna knjižnica u Puli permanentno nabavlja i odvaja građu ekološke tematike koju najčešće koriste studenti.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj po pitanju "zelenih knjižnica"? Postoje li primjeri u drugim gradovima?

Kad sam pokrenuo ovaj projekt, ideja mi je bila da ga odmah podignemo na nacionalni nivo, no osim u Istri, jedino Šibenik i Koprivnica rade nešto po tom pitanju, a uskoro bi i Split trebao u tom smjeru. Knjižnice su uvijek bile medij za širenje znanja, a u ovom momentu kad se većina zadovoljava senzacionalističkim i žutim vijestima, šteta bi bila prostor i snagu knjižnica ne iskoristiti kao logičnu platformu za širenje bitnog i presudnog.

Kako reagiraju korisnici i javnost?

Kao što sam već spomenuo, kritike korisnika i javnosti su uglavnom pozitivne. Nakon svakog predavanja raspravljamo s predavačima i u tim raspravama i oni drugačijeg mišljenja imaju šansu reći što misle, a istomišljenici mogu dobiti informaciju više. Kritike, pohvale, savjete i prijedloge svi mogu uputiti i e-poštom ili na Facebook stranici.

Kakvi su planovi za budućnost te kako knjižnice općenito mogu pomoći općem pomaku svijesti i funkcioniranja društva?

Planovi su da nastavimo projekt istim intenzitetom, a to znači 2-5 aktivnosti mjesečno. Što se tiče uloge knjižnica u općem pomaku svijesti, to je od početka njihova glavna zadaća i ovakve aktivnosti se logički nastavljaju na tu povijesnu misiju.

Znanstvenik i permakulturni aktivist Dražen Šimleša se u svom osvrtu na projekt Zelena knjižnica zapitao zašto se nešto tako ne organizira i drugdje u Hrvatskoj, a isto pitanje postavljaju mnogi predavači i korisnici projekta Zelena knjižnica. Trebali smo se odavno svi pokrenuti u smjeru održivog društva, no budući da nismo, UPRAVO SADA je pravi trenutak da pridonesemo boljem sutra.

Za kraj bih citirao Riječanina Zorana Skalu, višeg savjetnika za razvojne i međunarodne projekte:

Zelena knjižnica je projekt koji je mene silno obradovao po svom sadržaju, ali i silno iznenadio. Održivim razvojem se dugo bavim, pa kad pogledam unatrag koliko je truda uloženo, a kako malo rezultata postignuto, čini mi se da je to bilo putovanje od poraza do poraza. I onda se pojavi netko tko uspijeva okupiti na desetine ljudi da slušaju prevažne, ali službeno još uvijek marginalne teme - o klimi, o obnovljivim izvorima energije, o bioraznolikosti, o hrani, o šumama, o maniji potrošnje, o tranziciji... I ispostavi se da to radi Društvo bibliotekara Istre!!! Nikada do sada to od bibliotekara ne bih očekivao! Zato kapa dolje na inicijativi i projektu, na trudu i primjeru! Ovo je nešto novo, neobično, ohrabrujuće... Dajete nadu da se ipak ima smisla okupiti na najvažnijem poduhvatu ove generacije, zgodno sročenom u onoj paroli koju popularizirate: "Nemojmo uprskati - dobre planete je teško pronaći“. 

Želim vam puno uspjeha i da ustrajete.