...ne bi li ubrzo shvatili da se iza njega krije pravi dragulj – autorska pjesma o knjigama i knjižnicama napisana i ispjevana upravo od strane – hrvatskog knjižničara! Ubrzo smo saznali tko je, što radi te zašto je priča "iza scene" još uzbudljivija. I da, čestitamo Mihi na prinovi! :)

Tko je Denis Kovač?

Radim kao knjižničar u knjižnici Jelkovec (sesvetska podružnica - (kao LA podružnica iz Alana Forda)). Cijeli život (45 godina) sam uz razne "glavne" poslove uživao u stvaranju muzike. Svoj album Narandžasti dan sam izdao prošle godine iskoristivši osmomjesečni porodiljni te okupivši prijatelje koji sviraju na tom projektu. Još uvijek ručno dilam svoj album radi zaokruživanja "financijske" konstrukcije.

Kako se rodila ideja stvaranja takve pjesme?

Ideja se rodila kada je bend KGZ (Knjižnica Grada Zagreba) najavio proslavu svoje desetogodišnjice. Kako sam prošlo ljeto imao priliku nastupiti s njima kao gost, i kako znam da oni nemaju ni jednu autorsku pjesmu, pomislih, baš bi bilo dobro napisati neku pjesmu posvećenu knjižnicama i knjigama. Ova pjesma će biti premijerno izvedena danas (10. 12. 2013.) u zagrebačkom klubu "Saks". Ideju za stavljanje pjesme na internet mi je dao g. Hrs, objasnivši da je bolje da prije prvog nastupa ljudi već dobiju uvid u tekst i ideju. Nazvah svog prijatelja Mihu, snimatelja u Novskoj, i zamolih ga da dođe snimiti izvedbu, međutim kako mu je supruga tada bila pred porod (danas već majka petodnevne bebe Mihaele), on me pozove u Novsku. Tamo smo uz jako susretljivo osoblje knjižnice i radija Novske snimili materijal. Miha ga je smiksao, a Goran i ja stavili na Facebook i YouTube.

Kakve su dosadašnje reakcije?

Do sada je odaziv na pjesmu fantastičan. Do te mjere da mi ljudi iz knjižnica kad me vide prvo otpjevaju "Knjige, knjige, knjige". Nadam se da će ravnateljica KGZ-a gđa. Bastić uočiti ovaj način kao dobar način za promociju knjižnica te odobriti neka sitna sredstva za snimanje u studiju i nekog niskobudžetnog spota.

Moram još spomenuti da sam sin (nažalost pokojne) knjižničarke, i da su mi ogromnu podršku dali moji ukućani: moja ljubav Sanja i djeca Maks (2,5) i Daša (4) koji kad god krenemo negdje autom traže da se puštaju ili pjevaju "tatine" pjesme.

I što reći za kraj nego poslušajte i sami!