U već deset mjeseci listanja Stranice, zbilo se da smo propustili spomenuti neke od najosnovnijih osobina knjižnične struke, pogotovo za one među nama koji imaju čast (i odgovornost) raditi u narodnoj knjižnici. Pripremajući se za zimski san (koji za nas znači puno tipkanja), pripremili smo još jednu Stranicu za kućno čitanje (s dekicom) – ovoga puta na temu kućnih knjižničara.

Naime, neki od nas imaju tu čast biti knjižničari, ali neki od vas imaju još veće zadovoljstvo – živjeti s knjižničarom. Iako sami nikada nismo prošli to iskustvo, pri pogledu sa strane uočili smo nekoliko osnovnih odrednica i pojava koje prate život s knjižničarima. Ne bismo htjeli da to uzmete kao nekakav vodič za one koji svoj životni prostor dijele s nama – ne postoje čvrste smjernice za rad s knjižničarima, samo s knjigama - ali možda ne bi bilo zgorega da imate neke od ovih stvari na umu, ako planirate primiti knjižničara ili knjižničarku u svoj dom, bilo po useljavanju, bilo po završetku faksa. Jer, jednom kad krenete živjeti s knjižničarom…

 

…broj knjiga kojima treba pronaći mjesto u vašem životnom prostoru neprekidno će se povećavati. Pa još povećavati. (Pa još malo.) Jednog ćete se dana okrenuti oko sebe i shvatiti da se ne možete sjetiti kad ste posljednji put vi unijeli knjigu u kuću ili čak vidjeli neku knjigu koja pripada baš vama, a ne vašem kućnom knjižničaru. (Vjerojatno je tamo ispod one hrpe lijevo. Ne, one druge hrpe. Ma ne, one hrpe skroz do zida…)

...broj knjiga koje želite pročitati nastavit će se umnožavati. S obzirom da će vam vaš kućni knjižničar povremeno dovući s posla knjigu baš po vašem guštu, borba protiv toga bit će uzaludna. (Otpor je općenito uzaludan.) Kad vam po petnaesti put kućni knjižničar dođe sav sretan s posla (vidi, i ovo je došlo!), lijepo se zahvalite, stavite još jednu knjigu na stolić s knjigama iz knjižnice i promijenite temu. (Ionako će vaš knjižničar vraćati sve te knjige na posao, a ne vi. Vi samo trebate povremeno nešto pročitati kako biste ga održali sretnim.)

...knjige na vašim policama odjednom će se početi preslagivati same od sebe, po nekoj logici koja ni vama ni drugim ukućanima neće imati nikakvog smisla. Neke od njih bit će složne po prezimenu autora, neke po biblioteci kojoj pripadaju. Sve kuharice mogle bi magično migrirati na istu policu (ako imate sreće i prostora, dovoljno blizu kuhinji da ih povremeno čak i iskoristite), a sve knjige o vrtlarstvu na drugu. Ali opet, tu bi se mogla naći i kakva polica s velikim formatima, pa polica s knjigama jednog izdavača, polica s debelim knjigama... što god nam u danom trenutku padne na pamet. (Kod kuće na takve stvari obično možemo više utjecati nego na milimetar i pol kvadratnih na kojima radimo u knjižnici.)

…u jednom trenu ćete se morati pomiriti s time da vaš kućni knjižničar želi da se riješite svih nepotrebnih knjiga s polica, a u drugom će već donositi viškove s posla (iz donacija i otpisa) i zaljubljeno buljiti u svoje najdraže knjige iz djetinjstva, jedva spašene iz ralja reciklaže. U takvoj situaciji nemojte se ni pokušavati ispriječiti između vašeg knjižničara i kućnih polica – samo se povucite u drugi dio prostorije i hihoćite se sebi u bradu.

...selotejp više neće biti dopušteno sredstvo popravka knjiga. (Kako to misliš, idemo zalijepiti knjigu selotejpom??? Znaš li ti kako će to izgledati za deset godina kad se selotejp rapradne? Kako ti takve stvari uopće padaju na pamet???) Kad upitate legitimno pitanje "a koje sredstvo jest dopušteno za popravak?", knjižničar će samo nezadovoljno promrmljati nešto o platnenim trakama i drvofiksu, što ne mora imati smisla ni vama ni korisnicima – samo, ni za živu glavu, ne spominjite selotejp.

...čut ćete takve horor priče o knjigama (o doručcima na stranicama, raznolikim miomirisima i plijesni) da na neko vrijeme nećete htjeti knjigu iz knjižnice primiti u ruke, neovisno o čitateljskom žaru. (Kasnije će vas proći, isto kao što je prošlo i nas – naposljetku, kad nešto jaaako želite, preživjet ćete sve, čak i plijesan. Za sve ostalo tu su plastični omoti i radne rukavice.)

...poželjet ćete da nikada, u svojoj ludoj radnoj mladosti, niste izgovorili ono klasično “joj, meni bi bilo tako lijepo da radim u knjižnici poput tebe, to je tako divan posao...” Naime, ako vas vaš kućni knjižničar čuje da ste to rekli, mogao bi napraviti nešto doista zlobno (primjerice, smjestiti vašu najdražu knjigu u kućnoj kolekciji na dio police koji vi ne možete doseći, ili iza neke druge knjige, ili okrenutu hrptom prema unutra – tako da je više nikada nećete moći pronaći.) Opasna je to sorta, kućni knjižničar. Zahtijeva poseban, senzibilan pristup.

...biranje čitateljskog paketa na mjestu zločina (kad dođete svog kućnog knjižničara pokupiti na poslu – gdje ima toliko polica koliko mu samo srce možete poželjeti) postat će nešto brže nego što vam je dosad bilo prirođeno. Vi samo trebate podizati knjige i pokazivati mu naslovnice, a on će vam odmah znati reći – ovo ti je loše, ovo ti je super, ovo ti je osrednje, ovo je bilo u prvoj jutarnjoj i čini mi se okej, ovo je kolegica čitala i kaže da je… itd. Više se ne morate ni truditi čitati reklamu na poleđini knjige i pratiti popise bestselera i preporuka – za to imate svog kućnog knjižničara!

U slučaju da kod kuće nemate knjižničara te da ste već projurili kroz svoj božićni čitateljski paket po izboru više knjižničara, navratite da vam preporučimo nešto novo – od 7. siječnja opet smo s vama čitavog dana.

Za one među vama koji doista imaju knjižničara kod kuće – oprostit ćete nam što smo malo nervozni zbog gužve na poslu ovih dana, zar ne? Kad dođemo doma, samo trebamo zagrljaj, čaj i dekicu – a ako priložite i skuhani ručak, bit ćemo vam vječno zahvalni. (Možda čak smanjimo dovlačenje knjiga doma u novoj godini. Možda.)

Eh, da, kad smo već kod toga – sretno – i čitateljski užurbano – u 2015.! Tko zna što nam se sprema?