Nije to bio običan kutak, u kojem se nema što pročitati ili s kime proćakulati; niti je to bio goli, hladni, usamljeni kutak, gdje se nema u čemu skuhati čaj i na čemu u miru prosurfati magazinom gradske knjižnice. Bio je to knjižnični kutak, što će reći toplo, knjigama ispunjeno utočište skriveno od svakodnevne vreve kulturno-alternativne metropole, mjesto na kojem je svatko, pa i najmlađi Ubiklubić, bio dobrodošao.

Nekoć davno, dok je još bio jako malen, Klub je u knjižnici zasjedao samo u jednom, staklom ograđenom i šarenom rasvjetom osvijetljenom kutiću, no, kako je rastao, taj kutak nije više bio dovoljan. Klub se osnažio, svojim dugim, krhkim nogicama (ko u srneta) zakoračio u široki svijet i rekao: Ali, meni se sve ovo sviđa!

Dok je osvajao svakojake imenovane i neimenovane knjiške vrhove, Klub je shvatio da je usamljen. Stoga je zaključio da bi bilo najbolje da se, kao i većina živih organizama na zelenome svijetu, razmnoži. Pustio je izdanke, regrutirao nove mladice (pa i one malo manje mlade), raširio svoju krošnju krcatu knjigama, dobro je stresao (poput kakve knjižničarske mačke dok se razbuđuje u zimsko jutro) i posvuda po svijetu razaslao čitatelje.

Malo pomalo, Klub se udomaćio dokle god knjižničarski pogled seže. Uselio se na dalekim brdima drena, razgranao se skupa s nama na područje negdanje rimske tvrđe ponad grada, razmilio se Korzom, izašao na ulice, na terase, u parkove i u virtualne ravni međumrežja. Borio se rame uz rame s knjižničarskim snagama u jurišu na pokretni dvorac za opskrbu udaljenih sela svježim čitateljskim slasticama, čitao u javnosti po čitavome gradu (pa i naglas!), organizirao izlete u raznolike egzotične države, dogovarao domjenke, večernje zabave, kostimirane susrete, društveno korisne akcije… naradio se taj Klub.

Čitatelji su privukli nove čitatelje, a ovi još novije, i Klub je nastavio svoj tajnoviti život po svakojakim zakutcima knjižnice (i osnovnih škola diljem Mrkod-ovaj, Gorskog kotara). Štoviše, kad je davna 2017. godina još bila mlada, Klub se bio toliko proširio da je, eto, jednog burovranog petka uveče istovremeno održao knjiške kružoke u tri viteška klupska klana, u čak tri pokrajine knjižničarskog kraljevstva.

Klan Marginalnih, koji se hrabro uputio u lov na stepske vukove, svoje je sijelo imao u zavjetrini dvorca Filodrammatica, gdje su ga dočekale jedne od najudobnijih fotelja diljem kraljevstva. Klan studentskih čitača (obitelj slova "A") srčano se zaputio futurističkim pustopoljinama dobro utabanom cestom, a za početak svoje avanture odabrao je staru klupsku nastambu, stakleni grad Labos. Po godinama članova najmlađi, po čitateljskom stažu već gotovo drevan, klan knjigoljubaca malih pošao je, pak, tragom dlakavonogog, niskog, ne uvijek simpatičnog (ali svakako nezaboravnog) Bilba Bagginsa, koji ih je dočekao u knjiškom zaseoku s Tri Bora.

Dok su tri hrabra klana vodila svoje rasprave, knjižnica je živjela dalje, kao da se ništa nije dogodilo. Možda je poneki putnik namjernik, kog je put nanio po kakvog Snjegovića ili Crvendaća, bacio zbunjeno oko na te neke tamo ljude koji, okupljeni oko stolića u kutku knjižnice, energično mašu rukama i spominju Barde, Beorne, Bombure i druge čudne riječi na slovo "b". Možda je i neimenovana knjižničarka zasuzila okom, prisjećajući se svojih čitateljskih početaka, koji su izgledali prilično slično (iako se čitao Siddartha, a ne nešto poznatiji, gorespomenuti naslov). Možda je taj isti putnik namjernik, opazivši kako se klanovi dobro zabavljaju, zaključio kako bi se možda, i on mogao priključiti kojem od njih? Preko vikenda je skupljao hrabrost u svom usamljenom čitateljskom domu, kako bi se, eto, već danas sramežljivo pojavio u knjižnici i izgovorio onu legendarnu prvu rečenicu neke druge priče: "Što trebam napraviti da postanem član čitateljskog kluba?"

Tako, dok kraj tipkovnice sjedite, snatrite i razmišljate kojem biste se vi klubu mogli pridružiti, zamislite – možda baš sada, negdje tik izvan vašeg vidokruga, tamo gdje sunce sviće iza leđa kamenih trolova, onkraj ruševina starih knjižničnih naseobina, upravo sada, u ovom trenutku, Klub sjedi i razgovara o knjizi.

Što mislite, što će reći?