Trideset tri stranice, trideset četiri tjedna - protekla godina kao da je proletjela u insajderskim kolumnama o knjižničarskom životu. Nekoliko se bitnih stvari pojavilo u eteru tijekom dosadašnjeg objavljivanja kolumne, a ovdje ću naveseti samo one koje su mi se najviše urezale u pamćenje - kao malu zahvalu za to što već više od pola godine putujete sa Stranicom 33 pod rukom.

...bezuvjetna podrška uredničkog mikro-tima –urednica tekstova, lektorica-komentatorica i fotograf - bez kojeg Stranice nikada ne bi ugledale svjetlo dana...

Nakon par prvih, ranih stranica - oko kojih smo se svi skupa podosta namučili - stvari su se ubrzo uhodale, do toga da je interni komentar na jedan drugi tekst iz mikro-tima bio “hej, ovo baš zvuči kao Stranica!” Ne znam što bih bez vas. (Još uvijek mi je žao svaki put kad tekst pošaljem u subotu ujutro ili nedjelju popodne - vaš trud je stvarno za svaku pohvalu.)

...trenutak kad sam dobila usputnu poruku od poznanice iz Zagreba, nešto u stilu “Hej, nisam znala da pišeš kolumnu dok nisam onu o stresu vidjela isprintanu kod frendice u knjižnici na faksu!”

Nakon početnog napadaja hihotanja, reakcija mi je bila nešto u stilu - Molim? Netko je Stranicu doživio kao super članak s neta, jednu od onih stvari koje isprintaš i zakeljiš za zid? Koliko točno ljudi čita ove knjižničarske kerefeke ponedjeljkom…?

...ulomak iz Šišmišarenja iskorišten kao meme tekst na slici u Facebook grupi Knjižničari...

Iako se, gledano unazad, to dogodilo relativno rano - Šišmišarenje je bilo jedan od ranih hitova, još u proljeće - to još uvijek smatram možda najvećim uspjehom, od onih stvari koje uopće dođu do mene. Nije baš da svaki dan netko od vašeg teksta o, praktički, gubljenju vida napravi mini internet senzaciju. Hvala!

...e-mailovi i usputni komentari od kolegica iz knjižnice koji se obično svode na “svaka čast”, “točno znam što ste mislili” i “samo nastavite tako dalje…”

Bez obzira što se još uvijek lagano crvenim svaki put kad se tako nešto dogodi, takve stvari mi neopisivo mnogo znače. Ipak inspiraciju nerijetko tražim upravo u stvarima koje nam se svakodnevno događaju, s ove i one strane pulta, i ispočetka nisam bila sigurna kakva će biti reakcija - zasad, hvala na pitanju, predivna.

…”e, mogla bi o ovom napisati kolumnu”, od kolegica i kolega, sve češće i češće, a ponekad je to jedino što mi treba da pokrene još jednu inspiriranu Stranicu.

Nikada jedna osoba nije bila dovoljna za kolumnu - svi smo mi knjižničari, a knjižničarski životi daleko su zabavniji nego što bi se izvana moglo reći - što knjižničari najbolje znaju.

...usputni komentari na pultu - “aha, vi pišete one članke, zar ne? Imamo isti čitateljski ukus…”

Još jedan hihot.

...e-mailovi od kolega i kolegica diljem Hrvatske - od kojih se prvi najsjajnije pamte, jer su pristigli u doba kad mi nije bilo ni na kraj pameti da će netko zapravo i čitati te tekstove…

Čisto da znate da, iako sam nemoguća u odgovaranju na e-mailove (što će potvrditi i kolege i poznanici), pamtim svaki od njih.

...komentari na tekst o šundu, koji su pokazali da su čitatelji i nakladnici ujedinjeni u prihvaćanju “šund” književnosti - s obzirom da sam očekivala sasvim drukčije reakcije (čitaj: zgražanje) po objavljivanju ove kolumne...

Privatno mi je tekst dosta drag, s obzirom da spominje jednu od troje domaćih autora koji su zaslužni za kašnjenje sa slavljeničkom Stranicom - Mariju Jurić Zagorku, koja - zar zaista? - ima čak tri inicijala.

...sama činjenica da smo od prve Stranice 33, objavljene 3. ožujka, propustili samo jedan ponedjeljak…

...u davno doba, dok sam još kolumnu smatrala nečim neobaveznim, što nikome neće nedostajati ako se ne pojavi jednog ponedjeljka. Ha! Za slučaj da vas zanima interna ispovijest - imamo u pripremi nešto čak i za slučaj da Stranica okasni više nego inače (dosad maksimalno pola dana). Čari rada u kreativnom mikro-timu. :)

Ukratko - hvala što čitate! Malo je toga zabavnije u svijetu tipkanja od tako dobrog suživota autora i čitatelja - hvala vam na tom iskustvu.:)