Rad u jednom od najkišovitijih gradova na svijetu sa sobom nosi mnogo mana, ali i neke prednosti. Primjerice, knjige vam se nikada neće raspasti od presuhog zraka u skladištu. Ne morate se brinuti da će vam hrptovi knjiga na policama izblijedjeti od sunca (za to bi nam prvo trebali prozori, ali o tom potom).

Još jedna je od prednosti velik izbor zaboravljenih kišobrana, od kojih možete birati koji ćete posuditi kad pretrčavate Korzo od odjela do odjela usred još jednog pljuska u smjeni. Svašta se zaboravlja po knjižnicama – majice, jakne, kape, naočale, (pune) vrećice iz dućana… Ali, iz nekog razloga, kišobrani su nam posebno prirasli srcu - možda zbog toga što ih čak možemo privremeno iskoristiti, ali možda još više zbog toga što nam ih je žao... Kišobrani se, naime, najrjeđe traže natrag, rjeđe čak i od kapa. Nikakvi pljuskovi ni grmljavine ni elementarne nepogode ne mogu utjecati na to – kišobrani su, na kraju dana, najzaboravljeniji od zaboravljenih predmeta.

Sastavili smo, stoga, odu kišobranima (bez rime, jer rano je jutro i nama) – mali podsjetnik na to da, čak i ako vama ne nedostaje vaš zaboravljeni kišobran, vi zasigurno nedostajete njemu. Naposljetku, nitko ne želi biti zaboravljen u knjižnici, ni kišobrani ni knjižničari.

Kišobrane koji su pred raspadom i nikome neće nedostajati čak ni ako ih se sjete volimo jer, ako ih bacimo u smeće, male su šanse da se vlasnik vrati po njih i uvrijedi se nad sudbinom ovog zaboravljenog kišobrana.

Kišobrani kinezi, dva za deset kuna, podjednako su česti – istina, nismo još doista našli kišobran po tako dobroj cijeni, ali primamo shopping savjete!

Dječje kišobrane, izgubljene po n-ti put ove godine prepoznajemo po tome što su to najmanji, najšareniji, najvolančićastiji kišobrani u GKR-u. Kod nas se zaboravljaju nešto rjeđe nego što bi se moglo pretpostaviti, ali svejedno nam uljepšavaju prostor.

Fensi kišobrani od kojih nam se srce kida što su ostali zaboravljeni – Za ovo doista morate raditi u knjižnici da biste povjerovali, ali svejedno – toliko lijepih, skupih, dekorativnih kišobrana prošlo nam je kroz ruke tijekom godina. Jedino oni (ponekad) nađu svoj put kući, ali čak ni oni ne uvijek…

Kišobrani ledolomci, teški po kilu-dvije, pogodni za buru iznenađujuće su rijetki u ovom gradu i jako dobro dođu za knjižničarsku posudbu u pripremi za izlet na Korzo. (Veselimo se malim stvarima.)

Kišobrana po koje će se netko (jednom) vratiti, nažalost, nema previše.

Usput, pitate zašto nam treba 18 252 kišobrana? Jer bismo, kako bismo pokrili glave svih korisnika GKR-a u prošloj godini, trebali zaboraviti točno toliko šarenih pokretnih krovova.

Kišobran 2