Ovoga ranog jesenjeg jutra željeli bismo uputiti zamolbicu svima koji se tek razbuđuju nad svojom kavom da pripaze kako im dio kave ne bi migrirao na stranice knjige koju su stavili pred sebe, umjesto doručka.

Za sve one druge, koji izlaze na kišu, tu je najlon vrećica, najbolji prijatelj knjižničara (naravno, nakon čitača bar kodova) od davnih dana.

“Samo malo smočena knjiga” jedna je od najgorih knjižničarskih noćnih mora, jedan od razloga zašto iz jeseni u jesen gubimo volju za spašavanjem izgubljenih naslova. “Malo se smočiti” mogu sve knjige redom, neovisno o godištu, uvezu, kvaliteti papira i (khm) kvaliteti sadržaja. Tvrdi uvez nešto je otporniji – ali dobar uvez ne znači i dobar papir, tako da...

Postoji nekoliko stadija mokrih knjiga, i učestalost im varira:

Stadij “nije mi se dalo staviti knjigu u vrećicu kad je počela kiša”

Učestalost: nezamisliva.

Posljedice za knjige: u većini slučajeva knjiga se može spasiti, ali ako nije bila omotana zaštitnom folijom, nikada više neće biti ista.

Posljedice za knjižničare: preživjet ćemo. Ima l’ tko papira? (Ako u jesenskim danima vidite paketić papirnatih maramica blizu police za netom vraćene knjige, lako moguće da je namijenjen brzom tapkanju dosadnih kišnih kapljica.)

Stadij “ne nosim kišobran za sebe, zašto bih ga nosio za knjige?”

Učestalost: ovisno o godišnjem dobu. Jesen tek kreće...

Posljedice za knjige: uvijene stranice, mrlje na koricama, svašta nešto, ništa lijepo. Mogućnost plijesni.

Posljedice za knjižničare: nije nam sasvim jasno kako možete živjeti u Rijeci, a ne nositi kišobran, ali ajde, dobro...

Stadij “nešto mi se prolilo u torbi...”

Učestalost: nešto češće u dječjim i mješovitim odjelima.

Posljedice za knjige: obojene stranice (kava, sok, kola – sve znamo prepoznati), povremeno uništen uvez.

Posljedice za knjižničare: ovisno o težini slučaja. Najčešće se samo frnjimo, ali nije isključeno ni da tražimo nadoknadu knjige – ovisno o obilnosti, je l’, poplave.

Stadij “zaspao sam na plaži i knjiga je završila u moru” (nije baš jesenska fora, ali svejedno...)

Učestalost: rijetko (hvala Kalimahu!)

Posljedice za knjige: plijesan. Mrljice. Još malo plijesni.

Posljedice za knjižničare: automatski otpis. Izrazito frnjenje. Nadoknada knjige, isti čas (još jučer!).

Stadij “koga briga, ionako vam već plaćam članstvo, što želite da i na vaše knjige pazim??”

Učestalost: nezamisliva. (Ali slučaj se ne pojavljuje samo kod smočenih, već i izgriženih, zgužvanih, poderanih, zametnutih knjiga...)

Posljedice za knjige: variraju. Ponekad se mogu spasiti, uz nemali trud kolegica iz tehničke obrade. Ponekad...

Posljedice za knjižničare: variraju od *nećemo izgovoriti* do *cenzuzirano*. Obično samo dobijete mrki pogled i očajnički pokušaj nadoknade uništene knjige.

Ponedjeljna lekcija: knjiga u vrećici = sretni knjižničari! (O knjigama koje završe kao pseći doručak ćemo nekom drugom prigodom.)

Fotografije: 2.lib.udel.edu