Stranica 33: Koliko knjiga mogu posuditi?
Jedno od knjižničarima najdražih pitanja dolazi i u ovim oblicima: “Ne znam koliko knjiga imam doma, koliko knjiga mogu posuditi?”, “Vidite mi koliko knjiga imam doma” (prije nego uopće saznamo kako se zovete) i “Ali prošli put ste rekli pet”…
U priči o informacijskim upitima i intervjuima (koji knjižničarima počnu izlaziti na uši već tijekom faksa, a kamoli kasnije), netom protekli referentni tjedan da ne spominjemo, često zaboravljamo da se rad knjižničara na pultu u narodnoj knjižnici uvelike sastoji od odgovaranja na mnogo, ovaj, jednostavnija pitanja. Gdje se nalazi Filodrammatica? (Dobro, shvatili smo, nitko ne zna.) Gdje je smještena udruga multiple skleroze u gradu? Gdje je najbliži WC? Kako se može planinarski doći od mora do velebitskih vrhova?
No, jedno od pitanja koje čujemo gotovo jednako često kao ono zloglasno “treba li vam iskaznica” jest i prividno posve dobroćudno pitanjce - “Koliko knjiga mogu posuditi?” Jest, dobroćudno je. Prvi put u danu kad ga čujemo. Drugi put. Četvrti, šesti. No, u jednom trenutku jednostavno nam postane dosta. Uslijed sveg objašnjavanja gdje se što nalazi na Korzu i kad točno trebamo doći na posao, možda smo zaboravili na one jednostavne upute. Rok posudbe – trideset dana. Zakasnina – pedeset lipa po danu po knjizi. Kad knjigu posudite u jednom odjelu ili ogranku, tamo je i vraćate. (Istini za volju, i s time imamo problema…) No, problem nastaje na nečem mnogo jednostavnijem – koliko točno knjiga?
Umjesto stavljanja novih oznaka po preraspoređenim odjelima i tiskanja novih putokaza za prerazmještene knjige religijske i duhovne tematike (koja zadnjih mjesec-dva migrira diljem polica, zbog promjena u domaćem klasifikacijskom sustavu i zaslugom marljivih kolegica), možda bismo se trebali posvetiti postavljanju uputa za korištenje na sve strane (jer letci, internet i strpljive upute i odgovori mnogobrojnih knjižničara valjda nisu dovoljno da bi se korisnicima prenijela tako jednostavna informacija).
Jednom za svagda (ili barem idućih pet minuta), odgovaramo na nepostavljeno pitanje u ime svih koji su ga se usudili pitati i onih koji to još nisu učinili: Gradska knjižnica Rijeka svojim članovima odjednom posuđuje četiri knjige. Ne dvije, ne tri (i mi smo nekad posuđivali u knjižnicama s tom brojkom), ne šest, ne petnaest, ne trideset i dvije. (Ni trideset i tri, iako to nije toliko loša ideja…) Ne zanima nas jeste li knjigu za povrat zaboravili kod kuće, u autu, u vikendici ili ispod dekice svoga psa koji ju je prisvojio umjesto gumene kokoši. U naše svakodnevne poslovne probleme ne spada i to što prijatelj kojem ste posudili knjigu zaduženu na vaše ime tvrdi da je knjigu vratio prije dva tjedna, a to nije učinio (a vjerojatno i neće tako skoro), tako da ne možete posuditi još baš tu jednu knjigu koju želite. Ne zanima nas je li vaša mlađa sestra na vašu člansku iskaznicu posudila lektiru ili ne – pa vi biste trebali pratiti što se događa s vašom iskaznicom (pogotovo ako ista inače boravi u vašem novčaniku – jer, ako je tako lako zagubite kad se nalazi na jednom naizgled sigurnom mjestu, e, onda imate sasvim drugu vrstu problema). Naravno, saslušat ćemo sve što nam imate reći – naposljetku, i knjižničari su samo ljudi – i u većini slučajeva uvažit ćemo vaše želje i potrebe (pssst, to niste čuli od nas), jer zbog toga smo uostalom tu. (Zbog vas. Ne zbog knjiga, bez obzira što se ponekad tako čini. Čisto za slučaj da nismo bili dovoljno jasni u proteklih šezdesetak Stranica…)
U raspravi o količinskoj posudbi knjiga (na ovom online mediju, nećete nam zamjeriti ako je obilježimo kategorijom rant, zar ne?) – kilažu ne pitamo, s obzirom na to koliko raznolik fond posjedujemo – ne možemo se ne osvrnuti na jednu od zabavnijih iznimaka u broju posudbi – ljetnu bonus petu knjigu. Jedino što možemo reći jest da period posudbe pete knjige svake godine pada u srpnju i kolovozu, da vam se i na tu petu naplaćuje zakasnina ako do kašnjenja dođe te da smo vam zahvalni što nam preko ljeta pomažete da još malo olakšamo police u knjižnici – pogotovo s obzirom na količinu lektire koja nam se odjednom vrati u kuću po završetku škole.
Prije nego što se toliko zapetljamo u ovu ranojutarnju ponedjeljnju jadikovku (znamo da je jedino što knjižničari vole više od kave upravo jadikovanje) i počnemo vama postavljati jednako dobroćudna pitanja (Na kojoj strani sunce izlazi? Koje je radno vrijeme riječke velike tržnice? Znate li da posuđujemo četiri knjige barem od 2008. - dakle, ni više ni manje nego punih osam godina!) otkrit ćemo vam malu tajnu. Na svakog korisnika koji nam se na pultu žali da su te nesretne četiri knjige premalo dolaze barem dva koja nam se dobronamjerno nasmiju kad im uputimo naše uobičajeno “Znate li da možete posuditi četiri knjige?” Jer, budimo realni – koliko knjiga dnevno (ili tjedno) uopće stignemo pročitati? Televizije pogledati?
A knjižničarima pitanja postaviti?