Jesen nam je stigla, a s njome i kiša, bura, novo radno vrijeme i nove radne lokacije. Nekoliko kratkih ljetnih mjeseci ranije, kad smo najavili pauzu najdraže vam knjižničarske kolumne, nismo mogli predvidjeti kako će to na kraju (ili možda na početku) izgledati, a kamoli da bi pauza u tipkanju mogla ovako dugo trajati. (Probajte vi tipkati s naramkom knjiga u svakoj ruci, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec.) No, s dolaskom novog godišnjeg doba i novih radnih izazova, knjižničarske snage nastavljaju dalje, buri i srodnim olujnim vjetrovima usprkos, a s njima i 33. Pitanje se samo postavlja – gdje i kamo?

Naime, sve što ste možda načuli o našoj ljetnoj seobi naroda, istina je – a vjerojatno vam možemo prišapnuti još ponešto, što vam ne bi ni palo na pamet. Teško je prisjetiti se, ovako s odmakom, kako je to zapravo izgledalo, tako da ćemo vam ovoga puta prenijeti samo točke koje su nam se najviše urezale u pamćenje – (relativno) kronološkim redom. Priča započinje tamo negdje početkom ljeta 2015., kad je do knjižničarskog roda Središnjeg odjela stigla direktiva o selidbi...

Dio prvi: Nova nada knjiškog grada

~u kojem se hrabre snage Gradske knjižnice Rijeka pitaju koliko je točno knjižničarki potrebno da se teleportira beletristika na drugi kraj Korza~

Selidba polovice fonda najveće knjižnice u gradu, pa makar ga nosili samo nekoliko stotina metara dalje na Korzu, nije nešto čega se knjižničari laćaju lako, a kamoli navrat-nanos. Naime, kad se zbiva nešto tako opsežno kao otvaranje novog odjela ili ogranka GKR-a – a ovo ni izdaleka nije prvi put da je naša knjižnica prošla tako nešto – stvari se planiraju pomno, s mnogo ljubavi i dobrim tempiranjem. No, burna 2015. godina nije nam bila naklonjena, tako da smo se našli, usred jednog od najtoplijih ljeta zadnjih (više ni sami ne znamo koliko) godina, sa samo polovicom ljudstva usred pozamašne količine čiste – da ‘prostite na izrazu – fizikalije.

Jer, selidba fonda nije samo “selidba fonda”, ona je ovog ljeta za nas obuhvaćala i:

• beskrajne vlakiće sastavljene od knjižničarki koje se nakon nekoliko sati prenošenja knjiga iz ruke u ruku jednostavno počnu zabijati u zidove u preuskom hodniku u kojem borave
• umno-fizičke aktivnosti od jutra do mraka u skučenim prostorima sklonima urušavanju
• beskrajno pakiranje, pakiranje i još malo pakiranja knjiga (ključna riječ: lektira)
• ispisivanje kutija dok vam prsti ne otpadnu
• još malo pakiranja – za slučaj da je u zgradi još ostala koja knjižničarka koja ne dolazi doma s bolovima u rukama (doći doma bez potrebe za aspirinom? pa u kakvoj to knjižnici mislite da radimo?)
• uspostavljanje posebne navigacije u prostoru i tegljenje kutija između drugih, punih kutija, praznih kutija, redova i hrpa kutija, kutija knjiga izvađenih iz Velike Bijele Kutije (koju smo praznili doslovno svakih pola sata da ne riskiramo rušenje dotične kutije na putnika namjernika koji je samo došao “ubaciti knjigu u kutiju”), izbjegavanje sudara s kolegicom koja je zapela iza neke kutije, one druge kutije, kolicima za prenošenje kutija zaboravljenih u kutu…
• brojenje polica i proricanje budućnosti ispunjene udomljavanjem nemoguće količine knjiga u nepoznati prostor
• alpinističko paljenje i gašenje klime (preko hrpe kutija)
• sirene u ljetnim haljinama
• ...i još ponešto što ćemo zadržati za sebe (barem još neko vrijeme – dok se spotaknemo o neku zaostalu kutiju i ne šiznemo dovoljno da vam istresemo sve.)

Dio drugi: Dramatična zbivanja u ex-Hemigw- ovaj, Domu JNA

~u kojem se hrabre knjižničarke suočavaju sa stvarnošću i manjkom polica (još jednom!)~

Smještanje u novi dom beletristike (u ovom trenu pod nazivom “dom lijepe književnosti”) trebalo je biti prošli tjedan. Pa idući tjedan. Ne, bit će ipak još jedan tjedan iza. Ali, stolarija nije dovršena. Ali, čistačice! Još jedan tjedan.

Do trenutka kad su se horde knjižničarki konačno prepolovile na dva odjela – jedna hrabro krenuvši u neosvojeni prostor nekadašnje plesne sale u Filodrammatici, a druga još hrabrije ostavši čuvati utvrdu u Palači Modello kako bi proširila stručni dio fonda po napola ispražnjenom odjelu – dočekali smo i najtoplije dane proteklog nam ljeta 2015. godine. (Možda nas je bura u međuvremenu ohladila, ali tko je jednom teglio knjige po vrućini, teško će zaboraviti tako nešto!)

Za one koji su taj dio odradili pod povremeno neraspoloženim klima uređajima u Filodrammatici, najveći ljetni hitovi sastojali su se od sljedećih pitanja:

• a gdje bi točno trebalo ići slovo G?
• kad stiže iduća siva polica?
• kad stiže iduća metalna polica?
• sad kad smo našli mjesto za G, na koliko ladica možemo razvući kolekciju Grčkih tragedija?
• zašto novine pišu o tome da smo izvadili sve knjige iz spremišta, kad nam nedostaje polica u novom spremištu?
• koliko točno kutija Shakespearea stane jedna na drugu prije nego se ona na dnu uruši pod težinom?
• hoće li mreža ispletena od špage izdržati težinu nekoliko kila Cervantesa (ili Meyer) kad se krenu rušiti improvizirane police u spremištu?
• koliko još fizikalije mogu izdržati knjižničarke prije nego što se krenu rušiti uoči godišnjeg odmora?
• može li ovo ići u otpis?
• a ovo?
• a… ovo?
• (i, svima najdraže) stižu li stvarno nove police u ponedjeljak?

Za one koji su srpanj proveli u “starom” Središnjem odjelu, pitanja su se vrtjela više u smjeru:

• kako raspolagati prostorom sada kad ga konačno imamo?
• kakve su šanse da sve knjige do skupine 65 stanu na jednu polovicu prostora?
• koliko će dugo izdržati svježe renovirana žbuka kod nekadašnje police sa slovom S ovoga puta?
• ako razvučemo skupinu 37 jednom, dvaput, triput; hoće li to biti dovoljno ili ćemo morati još jednom?
• gdje počinje ovaj niz? (gdje ovaj drugi završava?) a počinje li možda ipak tamo?
• ako slijedimo zakone fizike (počevši od “dvije stvari ne mogu istovremeno postojati na istom mjestu”), kako istovremeno proširivati zapremninu polica za određenu struku i izvlačiti knjige iz spremišta za tri druge struke?
• koliko se knjiga iz spremišta može “utopiti” u slobodni pristup na policama prije nego se knjižničarke utope u procesu?
• ima li nade za Zavičajnu zbirku?
• treba li zvati vatrogasce za slaganje knjiga na najvišu policu na skupini 65/681.3 ili će knjižničarke preživjeti?
• na kraju (i početku) svega – što će, od svega toga, korisnicima biti najlogičnije za snalaženje?

Dio treći: Knjiški rod uzvraća udarac

~u kojem starim i novim članovima pokušavamo objasniti gdje je Filodramm - ovaj, Dom JN - mislim, lijepe književ - ma, bivši Hemigway!~

Za kraj priče i dobro jutro, ostavit ćemo vas s malom mozgalicom: idući put kad vam bude dosadno na poslu, pokušajte objasniti trima osobama, različite životne dobi i iz različitih gradova, gdje se nalazi zgrada u lokalnim krugovima poznata kao Filodrammatica. Korzo 28. Bivši Hemigway? Dom JNA. Tamo gdje je bila velika VBZ-ova knjižara? (Ali, molimo vas, nemojte upadati kolegicama u malom VBZ-u, jer će, ako vas još desetak upadne, one početi nama slati posjetitelje kojima je netko “rekao da odu u VBZ”.) U redu, znate gdje je restoran brze prehrane koji sada nećemo reklamirati? A onaj veliki kiosk na uglu, preko puta njega? E, pored njega je još jedan mali kiosk, pa zlatarna, pa kafić… prođete kroz kafić i nađete se u knjižnici. Ništa lakše! (U stvarnosti, naravno, izgleda malo drugačije…)

Mi ćemo, dok se vi zabavljate time, nastavljati objašnjavati rukama i nogama – ne samo gdje se nalazi novi odjel beletristike (a što je to beletristika?) nego i zašto su se uopće sve one “knjige za čitanje” preselile na drugi dio grada. (A gdje vam je onaj stol koji je bio tu?) U međuvremenu nam ostaje još dotjerivanja dvaju odjela, useljavanja na nove police u romansiranom dijelu fonda (jer je od početka priče barem dio njih uspješno montiran) i brušenja oznaka u stručnom dijelu (i stavljanje novih oznaka, i seljenje čitave skupine s religijskom tematikom – ali to je priča za neki drugi ponedjeljak)...

Posao ide dalje, tipkanje ide dalje, a nadamo se da će se i broj korisnika koje šaljemo preko Korza polako početi smanjivati. Ipak, jedno nam pitanje ostaje neodgovoreno – gdje ćemo iduće godine dočekati jesen?

Jer, uskoro nas čeka još jedna seoba – preko Rječine na istočni dio grada, kamo se knjižnični rod GKR-a vraća po prvi put nakon sedam godina! (Ali o tome više kad i mi doznamo više. Zašto da vam pokvarimo iznenađenje?)

Dok čekamo nove vijesti, za one koji nam se još nisu pridružili na liniji 33, a zanima ih svakodnevni knjižničarski život, evo bisera iz proteklih dviju godina Stranice 33!

http://gkr.hr/Magazin/Knjiznicaranje/Stranica-33-Sismisarenje

http://gkr.hr/Magazin/Knjiznicaranje/Stranica-33-U-obranu-sunda

http://gkr.hr/Magazin/Knjiznicaranje/Stranica-33-Dragi-ZaKi

http://gkr.hr/Magazin/Knjiznicaranje/Stranica-33-Stres-Ali-pa-radis-u-knjiznici

http://gkr.hr/Magazin/Knjiznicaranje/Stranica-33-Voljela-me-nije-nijedna