Posljednjih nekoliko tjedana vijesti iz knjižnice doznajemo u novinama, što i ne bi bilo toliko iznenađujuće da nam se ne događa da korisnici postavljaju pitanja za koja odgovori još nisu došli do nas (ali čekaju na nekom uredničkom e-mailu u lokalnom dnevnom tisku).

Ukratko, spremište nam još nije palo na glavu (nisu ni stripovi ni Britannica, iako se javlja svojevrstan rivalitet između dotičnih tiskanih entiteta), knjige se polako pakiraju za selidbu dijela fonda u prostor prizemlja Filodrammatice, temperature na Korzu rastu, a ogranci jašu dalje sa smanjenim brojem ljudi. Vicevi o knjižnici više se ne smišljaju, ali sve nam je više na pameti stara prispodoba o djetetu dviju majki koje treba prepoloviti na dvije polovice… (Naravno, kod nas ni to ne može funkcionirati – seli se svjetska književnost, domaća književnost, sve vezano za “osmicu”, ali i ovo, ovo, ovo i ono… kakve polovice?)

U svem ljetnom neredu – možda ste čuli prošle srijede, s današnjim danom Središnji odjel je zatvoren na neodređenih nekoliko tjedana zbog selidbe – Stranica nam je nekako pala u zapećak, što ni ne iznenađuje, s obzirom na to da se ruke koje inače koristimo za tipkanje (tekstova i korisničkih upita) i blagajničke poslove (očitaj bar kod, peglaj, očitaj bar kod, peglaj, očitaj...) mogu jednako dobro iskoristiti za tegljenje nekoliko stotina kilograma knjiga dnevno.

No, kako se s vašom najdražom knjižničarskom kolumnom ne bi dogodilo što i s vijestima iz knjižnice, rekosmo – hajd’mo napisati tekst, kratki, o tome da u idućih nekoliko tjedana Stranicu nećemo pisati. Bez brige, od jeseni kolumna nastavlja dalje, u svom punom, raspoloženom, šarolikom stilu – no, sada se jednostavno ne možemo koncentrirati. (Nećete nam zamjeriti, jel'da?)

Za one najzagriženije ponedjeljkaše, reći ćemo samo da je puno toga bilo spremno za ovo ljeto – između ostalog, i herojski ep o stručnom ispitu (ovaj… no, da), rasprava o tome na koje sve načine knjige mogu biti loše (uh, kad bismo barem imali snage usred svega kaosa razmišljati o knjigama…!), tekst o najčešćoj knjižničnoj pojavi – knjižničarskom uzdahu… No, kad zagusti, sve o čemu možemo razmišljati jest kako na što bolji način korisnicima prenijeti informacije o ljetnoj selidbenoj pauzi, kako korisnicima objasniti da ljetno radno vrijeme (koje smo im objašnjavali tjedan ranije) za Središnji odjel više nije bitno, kako korisnicima objasniti (još jednom, još stoput) gdje se točno nalazi ogranak najbliži njihovoj kući, kako korisnicima objasniti da ćemo od jeseni raditi na još jednoj lokaciji s točno istim brojem zaposlenika… ovaj… dobro, zadnjom se temom još nismo baš bavili. Ali uvijek će biti vremena za to – kad se nova lokacija otvori i kad se počnete čuditi zašto smo odjednom sporiji nego što smo ikada bili. Zašto su nam podočnjaci duplo veći nego posljednjeg puta kad ste nas vidjeli, prije ljeta. Zašto smo otvorili još jednu "privremenu" lokaciju. Zašto su police... no, da.

Ukratko, čitamo se najesen! Sretno svima (a ne samo njima). Ugodno ljeto želi vam ekipa 33.