Dugo sam razmišljala o tome kako prenijeti svoja radna iskustva u australskoj knjižnici na papir i gotovo svaki put pomislila kako je toga previše i kako ću nešto sigurno zaboraviti, a ne bih htjela.

No, kako sam se ja uopće našla u knjižnici u Melbourneu i tamo ostvarila ono što sam godinama željela?

Pohađala sam gimnaziju u Karlovcu u usmjerenju, tada zvanim INDOK, u kojem smo se dijelili na novinarski i bibliotekarski smjer. Tada se u meni probudio veliki interes za tu vrstu djelatnosti. Imala sam predivnu profesoricu bibliotekarstva, mr. Zdenku Petović, koja je nas “znatiželjne žutokljunce” uvela u taj divni svijet.

Nakon završene gimnazije ipak sam upisala Pravni fakultet u Zagrebu - upravni smjer i napustila snove o bibliotekarstvu. Po dolasku u Australiju, shvativši da nemam baš puno koristi od hrvatskoga prava u toj zemlji, prepoznala sam svoju životnu priliku da krenem stopama davne ljubavi.

Ono što je divno u toj zemlji jest sistem vrednovanja kvalifikacija. Postoji agencija (Department of Education, Employment and Traning) koja izvrši procjenu onoga što ste vi završili i izda vam potvrdu o razini kvalifikacije u Australiji. Slijedio je put na koji svaki imigrant ima pravo, a to je dodatno educiranje u agenciji AMES (Adult Multicultural Education Services). Tamo sam završila tečaj koji vas osposobljava za traženje posla, pisanje životopisa i priprema za razgovor za posao (Overseas Qualified Professionals Cource). Ono što je bitno naglasiti jest da u sklopu tog tečaja imate pravo na work palcement, odnosno volontiranje, u mom slučaju u jednoj od narodnih knjižnica u trajanju od dva tjedna u svrhu stjecanja znanja u struci, kao i radne etike na radnom mjestu u Australiji. Izazov se krio u činjenici da sam tu knjižnicu trebala sama pronaći, a ako ne bih uspjela, onda bi mi agencija pomogla. Na ovaj se način provjerava vaša sposobnost samostalnog snalaženja na tržištu rada. Budući da u Australiji za svaki grad postoji (u to vrijeme vrlo bitno jer govorimo o 2001. kada nisu bile sve informacije dostupne online), tzv. imenik svih gradskih knjižnica u Melbourneu, donijela sam odluku potražiti imena našega podrijetla u nadi da je još netko prolazio mojim stopama. Pronašla sam par i uputila im e-mail s molbom za preporuku za volontiranje u knjižnici. Imala sam sreće. Gospođa koja je u tom trenutku radila u nacionalnoj knjižnici zaista je prošla sličan put traženja posla te je proslijedila moj e-mail u sve knjižnice u dijelu grada u kojem sam u tom trenutku živjela. Nakon nekoliko dana Paula Kelly, ravnateljica karltonske knjižnice (Carlton Library, Yarra - Melbourne Regional Libraries) pozvala me je na razgovor i uzbudljivo je putovanje započelo.

poster

Zastrašujuća je bila spoznaja da ne znate engleski jezik onoliko koliko ste mislili da znate. Nadalje, ne znate ništa o Deweyjevu decimalnom sustavu kojim se koriste u Australiji kao ni o računalnom programu kojim se koriste i, naravno, ništa o tome koji su to traženi i popularni naslovi. Međutim, divni ljudi, spremni podijeliti sve znanje koje posjeduju, sve strpljenje te još strpljiviji korisnici koji, dok prisustvuju nečijoj edukaciji, to ohrabruju i smješkaju se te pomažu na svoj jedinstveni način, učinili su svoje. Dva tjedna prošla su u trenu. Nakon toga ostala sam u istoj knjižnici kao volonterka na njihov zahtjev i moje oduševljenje u trajanju od godinu dana. Ravnateljica karltonske knjižnice organizirala je moj radni dan od osam sati na četiri sata rada sa korisnicima u knjižnici, a četiri sata radila sam kao njezina osobna asistentica. Rad u uredu upoznao me je s mnogim procesima funkcioniranja jedne knjižnice, financiranja, reklamiranja usluga, odnosa s korisnicima te poslovima kao što su stavljanje novih polica nakon zatvaranja vrata knjižnice.

U drugom dijelu posla kolege su me postepeno uvodile u posao knjižničara. Korak po korak, učila sam komande u računalnom programu, svakodnevne poslove slaganja knjiga na police, pomaganja korisnicima i uz to sam usavršavala engleski jezik. Pripremala sam i izložbe knjiga i slagala dnevni tisak za reciklažu. Pravilo je glasilo: “Svi rade na svim poslovima”. Pri tome se znalo koliku odgovornost snosi volonter, koliku pomoćni knjižničar, koliku knjižničar, a koliku ravnatelj knjižnice koji prvi dolazi u knjižnicu i zadnji odlazi. U međuvremenu sam upisala knjižničarski studij, naravno uz rad. Moj rad po knjižnicama nastavio se u drugim podružnicama Yarra Melbourne Reginal Libraries, kao zamjenski radnik, tzv. casual. To je lista djelatnika koji stoje na raspolaganju i onda kada je potrebna zamjena na par sati ili cijeli dan u nekoj od knjižnica, dobije se poziv. Ponekad je taj poziv svega sat vremena prije dolaska na radno mjesto, a ponekad se dobije raspored za cijeli tjedan. Tako se događalo da sam radila u nekoliko knjižnica u jednom danu. Bilo je to jedno divno iskustvo - raditi s ljudima te korisnicima iz raznih kultura i zemalja.

Trebalo mi je nešto manje od dvije godine takvog rada i volontiranja da bi dobila šansu za stalno radno mjesto. Radilo se o poziciji Inter-Library Loan Officer (službenik za međuknjižničnu posudbu) u podružnici Richmond Library, koja je bilo vrlo zanimljivo i zahtjevno radno mjesto. Dio radnog vremena provodila sam u radu s korisnicima, a dio sam obrađivala online zahtjeve korisnika za određenom knjigom, koju sam onda u suradnji s drugim knjižnicama tražila po cijeloj Australiji i Novom Zelandu. Kada sam ju pronašla, poslala sam zahtjev da mi se ta knjiga dostavi. Kad je tražena knjiga stigla, napravila sam kratki upis u knjižnični katalog (short entry) i obavijestila korisnika e-mailom o dostupnosti naslova. Bilo je slučajeva kada bi korisnici samo pogledali knjigu i zaključili da to nije ono što su očekivali. Unatoč tome, posao je odrađen i prelazi se na sljedeći zahtjev. Svakodnevno sam otvarala najmanje trideset paketa s knjigama i još toliko slala diljem Australije. Najvažnije i najljepše u cijeloj priči jest da je ta usluga, kao i sve ostale usluge u knjižnici, potpuno besplatna.

Gradske su knjižnice postale jedina mjesta na svijetu u koja se može doći, a da se pritom ništa ne mora kupovati. Knjižničari u Australiji vrlo su susretljivi i uvijek s osmijehom na licu. Neslužbena je politika, za koju mogu slobodno reći da je i način življenja na radnom mjestu, takva da je korisnik najvažniji. Što god radili u tom trenutku, svu svoju pažnju dajete korisniku jer zbog njih i jeste tamo. Oni su žila kucavica svake knjižnice.

Bilo je to šest godina vrlo intenzivnog usavršavanja i sad kada završavam isti studij ovdje u svojoj domovini, nadam se takvom uzbudljivom radnom putu.

australka 2

Fotografije: Poster koji je godinu dana (2005) bio izložen po svim Yarra Melbourne Libraries; u donjem lijevom kutu je autorica teksta.