Candida Höfer: Libraries
Vanja Kulaš nam otkriva sjajnu knjigu o knjižnicama, a mi moramo reći da smo malo ljubomorni jer ju još nemamo u fondu. Ipak, nakon ovakvog teksta ne ostajemo ravnodušni.
Schirmer/Mosel, cijenjena izdavačka kuća iz Münchena specijalizirana za fotografiju i suvremenu vizualnu umjetnost upravo ove godine, 1. travnja, slavi jubilarni 40. rođendan. Eto prigode da ukažemo na jedno njihovo izdanje, koje bi primarno moglo zanimati one koji su skloni, s koje god strane knjižničnog pulta bili i ma iz kojih pobuda (učenje, zabava, posao), knjižnice smatrati svojim dnevnim boravkom. Kad sam prije koju godinu otkrila da postoji ukoričena zbirka art fotografija bjelosvjetskih hramova kulture i znanja, taj mi je naslov postao mračnim i nedohvatljivim predmetom želje jer koliko smo često u prilici kupovati skupocjene knjige bez utilitarne funkcije?
Luksuzna monografija međunarodno etablirane njemačke fotografkinje Candide Höfer, pucketavo glatkih i mirisnih listova, naslovljena tek jednostavnim Knjižnice (Libraries, Schirmer/Mosel, 2005) coffee table book je za knjiške moljce i zaljubljenike u biblioteke, ali i za sve one s nagnućem za arhitekturu i interior design. Umjetnica nam ovdje podastire više od stotinu glossy fotki otmjenih prostora, i to u rasponu od starinski raskošnih do futurističnih, koji se njezinu objektivu gotovo egzibicionistički izlažu za vratima svjetskih knjižnica tijekom razdoblja od dvadesetak godina. Unatoč tome što se ova fotografska komparativna studija ograničava na područje Europe i Amerika, ona predstavlja vrijedan dokument o knjižnicama različitih vrsta te njihovu djelovanju u raznolikim povijesno-geografskim, sociološkim i kulturnim kontekstima.
Pred očima nam, uhvaćeni iz različitih rakursa, promiču kilometri polica i drvenih kataloga te pažljivo uvezani i urešeni hrptovi knjiga u krupnim planovima ; u čitaoničkim se zonama nižu totali stolova fotografirani s vratolomnih galerija, ali i intimistički fragmenti skrivenih zakutaka zatvorenih spremišta, zaštićenih fondova, arhiva i radnih prostora knjižničnog osoblja. Zjenice nam se šire pred opulentnošću pozlaćenih štukatura, dekadentno oslikanih svodova, grandioznih kupola, teških lustera, antiknih svjetiljki i fotelja, ulaštenog mahagonija i masivne hrastovine, ali i od elegancije modernih dizajnerskih stolaca i prozračnih staklenih vitrina. Tehnički besprijekorni foto prikazi interijera nalik svetištima mahom su, odlukom autorice, lišeni prisutnosti čovjeka. Zaleđena u trenutku prije ili poslije radnog vremena i rush houra, koji podrazumijevaju intruzije posjetitelja i korisnika te dinamična zujanja knjižničara, ta prostranstva, statična i besprijekorna, ulijevaju strahopoštovanje, izazivaju divljenje, pozivaju na uživanje u detalju, koloritu i teksturama.
Zgodan uvodnik u impresivne vizualije Candide Höfer, poput inspirativnog preludija otisnut na početku knjige, simpatično je osoban, no istodobno perceptivan i stručan esej o knjižnicama s potpisom Umberta Eca.
Jedan monografski svezak, razumije se, nikako nije dostatan da se u nj smjeste sva bibliotečna it mjesta. Tako na njegovim stranicama nisam primjerice pronašla knjižnicu benediktinske opatije mađarskog gradića Pannonhalme, o kojoj mi je nedavno uzbuđeno pripovijedala kolegica koja je imala sreću šetati njezinim začudnim prostorijama pod kojima se prostiru drevni vinski podrumi. Upravo je stoga knjiga o kojoj vam pišem tek hint, poziv na guglanje, daljnje proučavanje navedenih knjižnica, ali i lov na nove pronalaske. Uz fotografije, osim naziva biblioteka, ova publikacija ne nudi dodatne podatke, no takav je, kako znamo, uobičajen prosede umjetničkih monografija, knjiških statusnih simbola namijenjenih pokazivanju i hvalisanju pred gostima. Šalu na stranu, dojma sam kako je eliptičnost ovdje opravdana; popratni bi tekst po svoj prilici skrenuo fokus sa slike i umanjio ugodu posvemašnjeg prepuštanja vizualnom.
Pronjuškajte po web stranicama spomenutih biblioteka, lajkajte ih na Fejsu, saznajte kakva pravila i običaji vladaju kod njih i... sanjarite dok vam se, kao meni na sveučilištu u Coimbri (bibliotecas da Universidade de Coimbra materijal su za neku novu knjižničnu priču), ne pruži prilika da prošećete ponekima od tih mitskih prostora.
Slikovni kolaž Frau Höfer estetska je poslastica stvorena za čisti užitak, a omogućuje nam da zavirimo u odabrane od najimpresivnijih knjiških sanktuarija. Potražite je u minimalističkoj čitaonici beige tonova na najvišem katu nove zgrade jedne knjižnice koja vam je, za razliku od većine popisanih u knjizi, dostupna - onoj Filozofskog fakulteta u Zagrebu.