Može li ovako što dogoditi se u stvarnosti? Nedavna istraživanja kažu da može.

Nedavna analiza provedena nad tri rijetke knjige iz 16. i 17. stoljeća a koje se čuvaju u sveučilišnoj knjižnici u Danskom gradu Odenseu, pokazala je kako knjige na svojim koricama sadrže velike koncentracije arsena otkrivenog nakon niza istraživanja micro-XRF tehnologijom koja se uobičajeno koristi u arheologiji i umjetnosti pri analizi keramičkih predmeta i umjetničkih slika.

Knjige na čijim je koricama otkrivena otrovna supstanca na laboratorijskom ispitivanju završile su sasvim slučajno. Knjižničari su naime prethodno uočili kako su naslovi triju knjiga nečitljivi zbog debelog sloja zelene boje koja je prekrila rukopis. Ideja je bila da se laboratorijskom analizom pomoću mikro-XRF zračenja probije zelena patina i rukopis na naslovnici učini čitljivim, no skeniranje je pokazalo kako je zelena naslaga na koricama knjiga zapravo arsen, jedan od najotrovnijih tvari u prirodi. Izlaganje arsenu potiče razne simptome trovanja, može pospješiti rapidni razvoj karcinoma, a počesto uzrokuje i smrt.

Zeleni arsen

Ozlijede uzrokovane uporabom zelenog arsena, 1859. © Wellcome Collection , CC BY-SA

Otkriće arsena na koricama bilo je daleko od naivnog, jer toksičnost ove tvari s vremenom ne slabi, a dubljom analizom otkriveno je kako je arsen na naslovnice knjiga starih između 400 i 500 godina, nanesen tijekom 19. stoljeća, najvjerojatnije u svrhu zaštite od insekata i nametnika što je u to vrijeme bila česta praksa ne samo kad su knjige u igri.

Slikari impresionisti i post impresionisti koristili su različite verzije pigmenta arsena pri stvaranju svojih živopisnih remek-djela što znači da mnogi muzejski predmeti danas sadrže otrov. Ista se tvar u manjim količinama koristila i kao zaštitno sredstvo u tekstilnoj industriji ili kao pesticid na poljoprivrednim zemljištima, a primjenu je našla čak i na namještaju.

Ako znamo da se u određenim okolnostima spojevi arsena, poput arsenata i arsenita, mogu transformirati u arsin - otrovni plin prepoznatljiv po izrazito jakom mirisu češnjaka (u novijoj povijesti poznat kao nervni i krvni bojni otrov korišten u Drugom svjetskom ratu), mračne priče iz viktorijanskog doba o ogromnom broju neobjašnjivih smrti novorođenčadi koja su umirala u snu u svojim kolijevkama, obavijena mirisom češnjaka, odjednom dobivaju neku novu, znanstvenu auru.

Tri otrovna sveska iz ove priče knjižnica je pohranila u zasebne kutije sa sigurnosnim naljepnicama te ih smjestila u ventiliran ormar, a u tijeku je i njihova digitaliziranija kako bi se smanjio fizički kontakt s njima.