Ako je Nick Cave zaslužio sonet u Bazduljevoj pjesničkoj zbirci Heroes, tada bi ga trebala dobiti i Caveova bivša ljubavna partnerica Polly Jean Harvey (1969.), u svijetu glazbe poznatija kao PJ Harvey. Glazbeno aktivna od 1988. godine, PJ Harvey dosad je izdala osam studijskih albuma. Album Let England Shake iz 2011. godine ističe se po pitanje umjetničke i građanske hrabrosti, autorica se smjelo poslužila glazbom da bi se obratila voljenoj naciji, točnije, da bi kritički govorila o vanjskoj i unutarnjoj politici Engleske. Konceptualno je ostvarenje album Let England Shake, na trenutke furioznog ritma, a stalno u brutalnoj mjeri iskren, prožet refleksivnim i angažiranim porukama (I've seen and done things I want to forget / I've seen soldiers fall like lumps of meat / Blown and shot out beyond belief / Arms and legs were in the trees.). Zdrav nacionalizam lišen mržnje prema Drugome, gradivni nacionalizam temeljen na jasnim antiratnim porukama, sačinjava čitav album Let England Shake. Kod PJ Harvey nema huškanja na sukob protiv drugih nacija, ona zaziva zemaljski mir koji stalno remete vodeće političke silnice; mogla je praviti ljubavne pjesmuljke u art-rock maniri, ali se odlučila za teže društvene teme i naopake fenomene. Nije PJ Harvey jedina hrabra autorica na glazbenom području, prigodan sonet zbog iznimnih umjetničkih zasluga zaslužuju glazbenice kao što su Alanis Morissette, Aretha Franklin, Beth Gibbons, Billie Holiday, Cat Power, Cesaria Evora, Ella Fitzgerald, Anne Briggs, Edith Piaf, Elizabeth Cotten, Françoise Hardy, Etta James, Hope Sandoval, Vashti Bunyan, Joan Baez, Joni Mitchell, Kate Bush, Linda Thompson, Karen Dalton, Nina Simone, Maria Callas, Odetta, Tracy Chapman, Björk, Diana Krall, Patti Smith i Sharon Van Etten. Zašto, pitate se? Odgovarajući odgovor dobit ćete slušajući diskografije navedenih izvođačica.[1]Naravno, klasičan sonet trebale bi dobiti i nebrojene žene koje su mnoge muškarce motivirale na glazbeno stvaralaštvo! Cohenova Suzanne, Van Morrisonova Gloria, Bon Iverova Emma, Caveova Deanna...  Jedne su izvođačice bile aktivne na društvenoj razini, druge su ogolile vlastitu ljubavnu intimu, dok su treće pjevale i osobne i globalne teme.

Kreativnih heroina ne manjka ni na književnom bojnom polju. Virginia Woolf bila je daleko ispred svojih suvremenica dok je pisala britke eseje što čine knjige Vlastita soba i Tri gvineje; iznimno je hrabar roman Sonnenschein Daše Drndić, a o knjigama Kao da me nema i Oni ne bi ni mrava zgazili Slavenke Drakulić da ne govorim(o). Sve tri autorice krasi osebujan i dostojanstven stil pisanja, nisu se okoristile vulgarnošću ili kojim drugim oblikom provokativnosti da bi privukle pažnju čitatelja jer njihove teme su ionako popriličan literarni drmež. Opet, spomenuti naslovi ne traže razdražljive ili nadražljive, već senzibilizirane čitatelje kojima se tijekom i nakon procesa čitanja prošire vidici. V. Woolf u esejima piše o ženskom pravu na intimni prostor; D. Drndić u romanu Sonnenschein piše o strahotama što su se odvijale tijekom Drugog svjetskog rata; S. Drakulić u knjizi Kao da me nema piše o seksualnom nasilju što je u organiziranim i pojedinačnim oblicima počinjeno nad ženama, dok knjiga Oni ne bi ni mrava zgazili govori o haškim zatvorenicima koji ni po čemu ne odaju da su vlastoručno počinili ili kao nadređeni odobrili izvršenje ratnih zločina. Mučne teme otvara ženski trojac WDD; sve su to brutalne svremenske teme od kojih mnogi muškarci i žene u pojednakoj mjeri okreću glave jer poremete duševni mir, (ne)radni dan i najtvrđi noćni san.

Poprilično uznemirujuće teme otvara Nina Bunjevac (1974.), autorica strip-albuma Hladna kao led (Modesty stripovi, 2011.) i Zemlja otaca (2x2, 2014.). Njezina priča August 1977., što govori o suvremenim društvenim anomalijama i ocu koji je, kao član terorističke skupine, pokušao atentat na Tita, uvrštena je u knjigu Best American Comics 2014. koju je uredio Scott McCloud, vrsni teoretičar stripova. Inače, priča August 1977. nalazi se na kraju albuma Hladna kao led u kojem N. Bunjevac kritički govori o međuljudskim odnosima – ne štedi ni žensku glupost ni mušku bešćutnost, svatko dobiva zasluženu porciju packi. Ne može se kazati da je N. Bunjevac ženska autorica jer ne navija za ženski tabor, već za ljudski (na)rod. Nina Bunjevac jača je od rodnih ograničavanja što samo stvaraju nove tenzije i pretenzije. Njezino najnovije djelo, Zemlja otaca, također se svjesno odmiče od strogih žanrovskih podjela, ono je istovremeno i autobiografsko, i političko, ali i terapeutsko štivo koje je autorica napravila prvenstveno zbog sebe – pokušala je samoj sebi pojasniti što su glavni politički akteri na području Balkana radili za vrijeme Drugog svjetskog rata i nakon njega te kako je to utjecalo na njezine pretke, ali i na njezin život koji je politika dobrano obilježila. Budući da je riječ o stripu, N. Bunjevac stvorila je djelo koje čini snažna literarno-likovna naracija. Kada je riječ o stripu, autorskih heroina je poprilično manje jer je strip na glasu kao muški oblik štiva, zabave i umjetnosti. Premda ih je manje u svijetu stripa, ili možda baš zato jer ih je manje, stripašice su predanim radom stekle status kreativnih heroina – svakako vrijedi izdvojiti grafički roman Perzepolis Marjane Satrapi i grafičku novelu Izlazne rane Rutu Modan, naslove koje krasi verbalna jakost, osobina koju mogu suzbiti jedino cenzorski nastrojeni prevoditelji. Srećom, u glazbenim vodama cenzori nemaju silu kao u svijetu književnosti i devete umjetnosti. Uglazbljeni stihovi teže se potiskuju jer im se osnovno i dodatno značenje pridaje tijekom slušanja, što će reći da su radovi PJ Harvey dostupniji u izvornom obliku. No, vrijeme je da se vratimo na početak teksta. Rečeno je da PJ Harvey zaslužuje sonet, stoga pravim jedan engleski, u shakespeareovskoj maniri:

PJ Harvey

Kosa joj je crna i tanašan stas.

Podariše joj bozi veleban glas.

Pjesmom svoju i tuđu dušu hrani,

Ne koristi bodež, stihom se brani.

 

Ona stav ima, to sasma je jasno,

O ljubavi i društvu pjeva strasno.

Ne gubi glavu zbrajajući novce

Što pretvara ljude u mile ovce.

 

Njezina glazba ne potiče na ples,

Nije joj u planu izazvati kes.

Od početaka ima buran nastup

Što u stanju je naoštriti um tup.

 

Polly Jean Harvey uzoran je uzor.

Predmet divljenja, čvrst osoban nazor.

Fotografije: Dave Mitchell