Ovo sam pričao i pisao već sto puta, ali ponovit ću... Member Berries su prejake...

Bila su to ljeta 1997., 1998., 1999. godine...

Završila bi školska godina ili stigli zimski praznici, a uzbuđeno se trčalo na kiosk (onaj nestali s “kraja ulice”) ne bi li se kupio novi broj Hackera i(li) PC Playa. Bila su to, bez dileme, dva u to vrijeme najpopularnija časopisa o računalnim igrama, a shvatiti njihov značaj, posebno mitskog Hackera, treba u punini. Tada nas većina nije imala internet (većina nas iz društva je nekakav dial-up dobila oko 2002. godine), a tko ga je i imao, korištenje mu nije nalikovalo na najsretnije iskustvo, no igre su tehnološki i grafički došle upravo blizu onoga što su danas - profilirali su se svi relevantni žanrovi (FPS, RPG, avanture, strategije...), a i sve je postalo vrlo lijepo, narativnije, priča je igrala sve veći značaj…

Osobno, uživao sam tada najviše uz Age of Empires, Quake II, Broken Sword, prvi GTA, Monkey Island, ali i mnoge druge naslove.

Sve to bez čitanja tih časopisa ne bi bilo potpuno. Osim što su pružali priče o tome što stiže i vrijedi čekati, sve su pratili i fenomenalnom količinom grafičkog materijala; urednička ekipa je bila i beskrajno duhovita, ali paralelno analitička, precizna, sklona pričanju priči o igrama.

Mislim da na moj današnji profesionalni život ništa nije utjecalo kao taj časopis s kioska… Osjećaj koji me je tada pratio s tih trinaest, četrnaest godina bio je “želim pisati kao ova ekipa”.

Sve ovo govorim zbog sadašnjosti. Život s igrama funkcionira drugačije - vlada društveno-mrežna hiperprodukcija informacija, klinci potpuno drugačije saznaju vijesti o novim igrama, a i konzumacija se pretvorila u nešto skroz drugačije. Youtuberi, turniri, Steam, mobilno igranje, VR (...) samo su dio novih uzbudljivih tema koje treba shvatiti.

Ipak, uz sve to na našem tržištu postoji i jedan vrlo dobar tiskani magazin o videoigrama. Riječ je o Rebootu. Reboot vodi ekipa znatno širih interesa - oni su i organizatori InfoGamera (pučke sajamske fešte za “gamere” i ostale vezanu uz isto tako pučku feštu za ljubitelje knjiga Interliber) i profesionalne Reboot Develop konferencije posvećene industriji videoigara. Dakle, ambicija nije samo konzumacija nego jačanje cijele jedne važne ekonomske grane.

Što se sadržaja Reboota tiče, to su sve provjerene staze koje je stvorio već Hacker - tu su najave, recenzije novih naslova, kolumne, tema broja... Ono što mi nedostaje, a javlja se samo povremeno, jest pisanje o firmama za razvoj videoigara i njihovim znanjima, sociološkim i kulturološkim aspektima “gaming” kulture...  To nije jednostavno i tražilo bi još veće rastezanje kapaciteta.

Reboot je štosan časopis koji vrijedi čitati i kada niste baš neki “gamer”. Ja ne igram godinama, ali ga kupujem redovito. Možda su to Member Berries, a možda samo dobre priče.