Naklada Pelago jedna je od rijetkih nepogrešivih po pitanju odabira naslova - više manje sve izdane knjige klasici su svoje vrste, ponekad možda nedovoljno prepoznati osim ponekom odista strastvenom čitatelju.

U tom kontekstu nije za zanemariti činjenicu da je glavna urednica naklade, Katarina Luketić, bila dugogodišnja urednica sjajnih novina za kulturu i društvena pitanja Zarez kao i autorica studije Balkan: od geografije do fantazije.

Impresivan niz

U Nakladi Pelago, što se publicistike i esejistike tiče, izdani su Tzvetan Todorov (Osvajanje Amerike: pitanje drugoga), Roland Barthes (Dnevnik korote, Fragmenti ljubavnog diskursa, Mitologije), Zygmunt Bauman (Identitet, Tekuća modernost), Isabel Fonseca (Sahranite me uspravno: Cigani i njihov put) te Jesper Juul, Asa Briggs, Jean Francois Revel, Robert Muchembled...

Mogućnost da vam se neka od izdanih knjiga ne svidi toliko je malena da bez suzdržavanja i s neskrivenim entuzijazmom bezbrižno preporučujemo.

Od beletristike pak Julien Gracq, Tatjana Tolstaja, Tove Jansson, William Maxwell, John Fowles, Caroline Lamarche, Italo Calvino, Julio Cortazar, Cees Nooteboom...

Mogućnost da vam se neka od izdanih knjiga ne svidi toliko je malena da bez suzdržavanja i s neskrivenim entuzijazmom bezbrižno preporučujemo sve navedeno.

Robert Muchembled, jedan od najpoznatijih suvremenih francuskih povjesničara kulture, ujedno je i jedan od autora u izboru Naklade Pelago. Pisao je o povijesti žena, nasilja, orgazma, mirisa, demonskog... Nažalost, od te nepravedno osujećene raskoši, na hrvatskom jeziku dostupan nam je jedino naslov Đavao od XII. do XX. stoljeća, i to isključivo zahvaljujući Pelagu, pa je tako i nečastivi zaslužio nekoliko redaka u našoj rubrici.

Oko za demonsko

"Povijest nije prašnjavi muzej u koji su odloženi blistavi odsjaji prošlosti. To je bujica u stalnom gibanju, zapljuskuje nas, oblikuje, valja se i bez prestanka miješa kulturu. Kulturu, odnosno ono što istovremeno spaja i odvaja ljude, koji suviše često misle da posve sami odlučuju o svojoj sudbini." Ovim riječima Muchembled zaključuje svoje djelo.

Potkraj 20.stoljeća đavao uzmiče i interiorizira se, što prema Muchembledu predstavlja veliku revoluciju Zapada.

Ispisujući povijest demonskog ispisuje iskustvo bivanja čovjekom u dugačkoj kronologiji vjerovanja, strahova, izlika i mana. Muchembled ima oko za demonsko u čovjeku, to nam dokazuje kroz prikaz uobličavanja te mračne manifestacije duha u slike, događanja, likove i pripovijesti. Iako je početkom ove njegove, a i naše povijesti, vrag imao poprilično veliku ulogu u svakodnevnom životu i bio predstavnikom iznimno razgranatog crkvenog imaginarija, potkraj 20.stoljeća đavao uzmiče i interiorizira se, što prema Muchembledu predstavlja veliku revoluciju Zapada.

Slabljenjem vjere oslabila je ideja da je sreća dostižna samo na drugome svijetu. Ideali slobode, individualnog užitka i neposredne sreće ojačali su potkrijepljeni popularnom kulturom koja je prežitke dijaboličnih predodžbi pretvorila u privlačno i banalno nadnaravno, u tek još jedan proizvod na beskonačnom tržištu modernih vremena.

unutarnja

Konstantna transformacija

Filmovi, knjige, glazba i strip dio su popularne kulture koja je pridonijela demistifikaciji ideje demonskog koja više ne zastrašuje već zabavlja. Moderna europska svijest tako i dalje koketira sa svojim tragičnim korijenima održavajući nostalgiju za mističnim i onostranim.

Muchembled je zaista ispisao iznimno gusto i sadržajno djelo o jednoj ideji koja u čovjeku ne posustaje već se grana, širi, a ponekad i skuplja.

Taj mračni začarani svijet demonskog zamijenjen je fantazmagorijom kroz koju prihvaćamo mitove i simbole, unovčujemo ih i podređujemo jednoj novoj vrsti nečastive sile.

Muchembledova knjiga je sve samo ne još jedna banalna knjiga o predrasudama i vjerovanjima. Nemoguće je sažeti to more podataka, informacija i imena, toliko popularne kulture, politike, antropologije, kulturalne povijesti. Muchembled je zaista ispisao iznimno gusto i sadržajno djelo o jednoj ideji koja u čovjeku ne posustaje već se grana, širi, a ponekad i skuplja, sve u svemu konstantno transformira da bi nas stoljećima već pratila.

Naposljetku, već u samom karakteru posjeduje nešto što nikako ne možemo prepustiti zaboravu, neku, reklo bi se, demonsku privlačnost...