Vjerojatno svi zainteresirani za kulturu, a posebno oni koji za svoju “specijalizaciju” imaju knjigu, znaju za emisiju Knjiga ili život, oko koje se dizala poprilična prašina zbog skidanja s TV-programa. Formulacija “znaju za emisiju” nije slučajna - osobno vjerujem da je prosječan domaći primatelj kulturnih sadržaja vrlo disperziran, nezainteresiran za “domaće” osim ako je posrijedi skandal i kvazidruštveni aktivizam te je zapravo vrlo rijetko uključen u samu konzumaciju domaćih produkata. No ovo nije jedan tekst koji treba analizirati prosječnog domaćeg “kulturnjaka”... Ovo nije ni tekst koji želi pisati o toj emisiji, ali je njenim nazivom i čudnim i visokokoncentriranim iskustvom (u dva tjedna!) nametnut kao prirodna potreba. Nisam siguran gdje tako snažna formulacija točno ima korijene, kao ni ona kazališna, iritantnija i otrcanija, o “daskama koje život znače”, ali povodom Dana hrvatskih knjižnica osjećam potrebu uputiti na četiri zanimljiva uratka koja upravo u najužu vezu dovede knjigu, knjižnicu i život. Štoviše, samu opstojnost potonjega.

Prvi je i sam knjiga slikovita naziva Biblioteka mrtvih. Glenn Cooper napisao je kriminalistički triler povijesnog začina o biblioteci koja je nastala još u srednjem vijeku, u jednom samostanu, ne bi li u njoj svakog dana u knjige imena ljudi, datum njihova rođenja i smrti ispisivali redovnici sa specifičnim darom. Sva ta silna građa ulazila je u knjige nepregledne biblioteke kojom je nakon Drugog svjetskog rata ovladala i američka Vlada… Priča je to na pragu stila i tematike Dana Browna te sigurno nije najveći vrhunac književnosti, ali nije ni promašaj za dobru dokolicu u kojoj uz kriminalistiku uvijek željno iščekujemo rasplet. Ono što je za nas važno reći jest da je to biblioteka života i smrti te da je upravo u knjigama zapisano, a u knjižnicama čuvano, tko će i kada živjeti i umrijeti.

Bio bi to samo jedan prolazni kuriozitet, usputno pročitani roman za kraćenje vremena da u roku od dva tjedna nisu naišla još čak tri impulsa za povezivanje Knjige i Života. S velikim slovima.

Epizode Zone sumraka iz osamdesetih godina pripadaju mojim omiljenim zanimacijama za kraćenje slobodnog vremena iako im tvrdolinijaši svakako ne bi dali prednost pred originalima. Ipak, to su osamdesete i pomoći si ne mogu. Kako god, Zona sumraka je opalila čak dva metka u smjeru ove teme. Prvo je epizoda The Library bila jasnija da ne može biti jasnija - knjiga je život, a knjižnica njegov dom. Knjižničarka se zapošljava u knjižnici, ali u jednom trenutku shvaća da su sve te knjige zapravo ispisane priče pojedinačnih života. Ljudska narav joj ne dopušta da ih pusti na miru police te odlučuje upisivati nove detalje svog i prijateljevih života… Ne trebamo ni govoriti da to rezultira katastrofom.

Čovjek bi pomislio da je Zoni sumraka to bila dovoljno, ali knjižnice su očito inspirirale tvorce. Slijedio je skok na drugu sezonu i epizodu The Storyteller, iz čijeg se samog naziva naslućivalo da je riječ o nečem što ima veze s knjigom, ali ne opet i sa životom i knjižnicom. U jednom malom američkom gradiću mladom se školarcu ne smije uskratiti ulazak u biblioteku dok tijekom sata stalno prepisuje nešto iz knjiga ne osvrćući se previše na nastavu. Koja je tajna, pita se nova učiteljica? Tajna je, naravno – pogađate – formula Knjiga ili Život. Unuk (i raniji unuci) iz knjiga preuzimaju priče koje pak pričaju svome šukunšukundjedu (i tko zna koliko još šukuna…), koji samo na temelju njihova slušanja ostaje živ stotinama godina!

A da sam i osobno ušao u neku “zonu sumraka”, postalo mi je kristalno jasno prošli tjedan i ova je tema bivala zapečaćena. Svi Riječani znaju za gospodina koji dežura kraj željezničkog prijelaza na propalim kioscima u kojima su se nekada prodavale kokice za kino Croatia i neke jeftine kožne robe. Gospodin na zidić elegantno poslaguje knjige, a pokoji se put tu nađe i dobrih stripova za doista jeftine novce. Ušao mi je tako u ruke za 5 kuna i primjerak Martina Misterije “Zaboravljena knjižnica” iz 1995. godine u izdanju Slobodne Dalmacije (na poleđini nagradna igra za Peugot 106 KID). Naslovnica je već predvidljivo odavala o čemu je riječ, a i dobro znamo starog Martija – red povijesti, red pergamene, red alternativnih objašnjenja, red avanture…. U toj priči pronađena je aleksandrijska knjižnica i u njoj Knjiga zapovijedi. I ne bi to bilo ništa neobično i povezano s ovim tekstom da čitanjem određenih formula iz te knjige ne možete i lišiti života onoga na koga ste se namjerili! Kako kaže jedan lik, “uspijemo li je prevesti, imat ćemo u svojim rukama mnogo više od novca. Knjiga zapovijedi onima koji je čitaju daje ogromnu moć.”

Nakraju velikih zaključaka nemamo, već samo poruku – kada vas netko upita “Knjiga ili Život?”, vi kažite – oboje! I nastavite čitati. 

P.S. Damir Zlatar Frey upravo na televiziji govori da kada je primio svoju knjigu u ruke osjetio je da je to život!