Bila ona suvremena ili ne, umjetnost nam pruža priliku da promišljamo, komentiramo, argumentiramo, spoznajemo, povezujemo, suprotstavljamo se, proturječimo... Ukratko, da razmišljamo...

U kulturno-umjetničkim krugovima često se spominje potreba za približavanjem kulture i umjetnosti široj publici, za interakcijom te za ostvarivanjem kulture u okrilju šire zajednice. Međutim, čak i kad se organiziraju događaji koji to objedinjuju, posjećenost je mala, što vodi do čestih prigovora, upućenih najčešće mladim ljudima, o njihovoj inherentnosti, pasivnosti, nezainteresiranosti, površnosti. Ova se tema nebrojeno puta spominjala, a promijenilo se vrlo malo. Zašto? Zbog nesposobnosti onih koji bi kulturu mogli/trebali približiti mladima ili ukorijenjenoj nezainteresiranosti mladih opterećenih obvezama? Ne znam. No, ostavimo po strani razloge (izgovore) i pokušajmo odgovoriti na pitanja: Čemu umjetnost? Koje su vrijednosti umjetnosti i umjetničkih djela? Što nam umjetnost pruža? Zašto se suvremena umjetnost često odbacuje?

Onaj prvi, instinktivni odgovor na pitanja o vrijednosti umjetnosti glasio bi – ona predstavlja razvoj i evoluciju ideja i ljudskog djelovanja, donosi nam duhovno ispunjenje, pomaže nam da spoznamo svoje emocije, vodi nas u neki „drugi“ svijet ili nam pak pomaže shvatiti ovaj, uz nju se prepuštamo mašti, pruža nam emocionalno i intelektualno zadovoljstvo... Ponekad ništa od prethodno navedenoga ne smatramo važnim, već njezinu vrijednost vidimo u čistom estetskom užitku. No, zajednički aspekti koje cijenimo jesu originalnost, inovativnost, imaginativnost, izražajnost, talent. Bez obzira što u umjetnosti tražimo i što od nje očekujemo, umjetnost kao katalizator osjećaja, ljudskog iskustva i stvaralaštva, ideja, mašte i spoznaja trebala bi biti trajno prisutna i aktualizirana u društvu.

Umjetnost je živi proces komunikacije. U središtu te komunikacije nalazi se umjetničko djelo koje je stvorio autor (umjetnik). Kada je stvoreno, ono nastavlja djelovati u određenom prostoru i vremenu prepuštajući se različitim primateljima i interpretacijama. Tada ono ulazi u vrijednosne sustave i izlaže se opasnosti konvencionaliziranja. Naime, svi će se složiti da su Leonardo da Vinci, Michelangelo, Degas i Picasso veliki, talentirani umjetnici. No, koliko nas zna neke suvremene umjetnike, tko raspravlja o suvremenoj (aktualnoj) umjetnosti, tko je hvali ili joj se argumentirano suprotstavlja? Najčešće se ona odbacuje i zanemaruje. Razlog tomu možda je to što nam se čini daleka, nerazumljiva, besmislena ili pak to što ne postoji dovoljno veliki vremenski odmak pa je nismo stigli institucionalizirati, učiniti važnom. No, koji god bio razlog, o njoj se treba raspravljati, treba je komentirati i učiniti prisutnom. Kultura i umjetnost procesi su otvoreni za promjene pa bismo ih kao takve trebali i prihvatiti umjesto da ih katalogiziramo, stavljamo u okvire i odbacujemo ako iz njih izlaze.

Bila ona suvremena ili ne, umjetnost nam pruža priliku da promišljamo, komentiramo, argumentiramo, spoznajemo, povezujemo, suprotstavljamo se, proturječimo... Ukratko, da razmišljamo...

Fotografije: Free Digital Photos