Noć muzeja jedna je vrlo zanimljiva noć u godini – noć kada je ulaz u muzeje besplatan, pa narod pohrli u njih vidjeti što se sve tamo nalazi. Tako smo se i mi iz ČK ČK–a odlučili odvojiti petak navečer, 29. siječnja, da obiđemo muzeje našeg grada. 

Vale i haljina

Prvo smo se odlučili na posjet Astronomskom centru, koji je svake godine već tradicionalno krcat na Noć muzeja, a nije ni da u ostalim danima u godini oskudijeva posjetiteljima. Tako se i ove godine moralo probiti kroz rijeke ljudi koji su hodali prostorom planetarija, no vladala je ugodna i pozitivna atmosfera, pa gužva nikomu nije teško padala. Tamo smo poslušali predavanje o snalaženju na noćnom nebu, to jest o prepoznavanju zviježđa i planeta. To je jedna od onih stvari koje naučim svako ljeto, da bi dolaskom zime i nestankom lijepog vremena to znanje isparilo do sljedećeg ljeta kad bi započeo novi proces učenja. Ovo kratko i jezgrovito, ali vrlo korisno predavanje tako je bila odlična prilika za obnavljanje i osvježavanje znanja. Nakon završetka predavanja mogli smo svoje znanje i provjeriti promatranjem neba sa zvjezdarnice, kako golim okom tako i teleskopom.

Nakon toga uslijedio je povratak prema gradu. Ipak je već bilo kasno, a ima još toliko muzeja za posjetiti. Sljedeći na redu bio je Muzej moderne i suvremene umjetnosti, još jedan od onih muzeja koje svake godine posjećuje veliki broj ljudi. Opisati što smo tamo gledali malo je teži posao, jer nismo posebno obdareni darom shvaćanja moderne umjetnosti, pa smo ostali uskraćeni za saznanja o tome što točno gledamo. Nema veze, promatrati mnoge neobične i inovativne instalacije uvijek je zanimljivo.

Noa za kormilom

Nakon tog posjeta neki su nas morali napustiti jer su morali hvatati posljednje buseve za povratak doma, a mi preostali zaputili smo se prema Guvernerovoj palači i Pomorskom i povijesnom muzeju. Iako je postava tamo svake godine slična, uvijek je fora vidjeti stara oružja, oklope, odore, odjeću, knjige i namještaj. Ove godine mogla su se vidjeti i razna druga oruđa i oružja iz svih povijesnih razdoblja koja su pronađena na ovim prostorima, a pomoću kompjutora mogli smo vidjeti i kako izgledamo obučeni u haljinu iz 16. stoljeća ili srednjovjekovni oklop (jedinstvena prilika da vidite kako izgledate u oklopu – ja nešto tako neudobno odbijam ikad zapravo navući na sebe). Također smo se na touch ekranu mogli igrati arheologa i malo iskopavati te pisati na glagoljici, a zatim si napisano isprintati.

Što se tiče pomorskog dijela muzeja, opet su se mogle vidjeti razne makete brodova, brodske naprave, brodski dijelovi te meni najdraži izložak tamo – prsluk s Titanica (uvijek je fora vidjeti takvo što, zar ne?).
Kako je ponoć prošla, tako je nas sve više počeo hvatati umor (ipak smo mi mladi i poletni ljudi u petak navečer, nema šta) pa smo morali naše razgledavanje privesti kraju. Izlaskom iz Guvernerove palače pomalo smo se razišli kućama, puni dojmova, zaključivši da i sljedeće godine moramo obavezno rezervirati ovaj termin (a možda i koji prije) za posjet muzejima.

Noa Čemeljić