Prema posljednjoj definiciji ICOM-a (International Council of Museums), koja se periodički revidira držeći korak sa suvremenim muzejskim zbivanjima, muzej je neprofitna i stalna institucija otvorena javnosti, u službi društva i njegovog razvoja. Institucija koja prikuplja, čuva, istražuje, komunicira i izlaže materijalnu i nematerijalnu baštinu čovječanstva i okoliša u znanstvenu, edukativnu i zabavnu svrhu. U tekstu ćemo se baviti edukativnom i zabavnom djelatnošću muzeja u kontekstu nadolazeće Noći muzeja. Pokušat ćemo vidjeti koliko je Noć muzeja ostvarila svoju funkciju, unaprijedila muzejsku djelatnosti i percepciju muzeja, te u konačnici povećala muzejsku publiku.

Potaknuta Europskom noći muzeja manifestacija Noć muzeja u Hrvatskoj započela je 2005. godine kao gradski pilot projekt šest zagrebačkih muzeja u organizaciji Hrvatskog muzejskog društva. Od 2007. godine prerasta u nacionalnu manifestaciju kojoj iz godine u godinu broj muzeja, gradova učesnika te posjetitelja raste. Prošle, 2013. godine, u Noći muzeja sudjelovalo je 100 gradova, 226 muzeja, galerija i kulturnih ustanova, uz rekordnih 324 000 posjetitelja. Manifestacija je zamišljena s ciljem povećanja vidljivosti muzeja kao baštinskih ustanova i mjesta stjecanja novih znanja te s ciljem ukazivanja na njihovu dinamičnost, interaktivnost i zabavni potencijal.

Zadnjeg petka u mjesecu siječnju, od 18 sati do 1 sati iza ponoći, u hrvatske se muzeje može ući besplatno i uživati u prigodnom i raznolikom programu koji uključuje otvorenja izložbi, predavanja, radionice, koncerte, predstave, performanse, vodstva i sl. Dan je to kada muzejski djelatnici čine dodatni napor kako bi u muzeje privukli „nemuzejsku“ publiku u nadi da će se posjetitelji, jednom kad se s muzejom upoznaju, rado u njega i vratiti. Često se prilikom kreiranja programa, a pod pritiskom stjecanja što veće posjećenosti, prednost daje popratnim sadržajima zabavnog i nemuzejskog karaktera zaboravljajući pritom da je Noć muzeja prilika par excellence da se posjetiteljima predoči osnovno poslanje muzeja. Popratni programi primarno bi trebali biti u službi stalnih postava, izložbi, te općenito kulturne baštine o kojoj pojedina ustanova skrbi. Hoće li će se posjetitelj koji je, uzmimo za primjer, u muzej došao zbog koncerta i pritom malo „škicnuo“ čega sve u muzeju ima, doista u taj muzej i vratiti? E pa uzalud vam trud svirači, statistike govore da neće. Naime, nitko ne spominje jako bitan podatak prema kojem je godišnja posjećenost hrvatskih muzeja, unatoč uspjehu Noći muzeja, od 2006. godine pa do danas ostala ista (!), ostala je na nekih 2 500 000 posjetitelja godišnje (Izvješća hrvatskih muzeja, MDC). Ne treba se tome čuditi i situacija se neće bitno promijeniti nabolje sve dok država usmjerava svega 0,8 posto proračunskih sredstava u kulturu.

No, isto tako valja demistificirati učinak Noći muzeja i upitati se koji je njen stvarni potencijal - jer stvaranje nove muzejske publike očigledno nije. Ostaje činjenica da Noć muzeja u jednu večer uspijeva privući preko 300 000 posjetitelja što nam prije svega govori o moći dobro osmišljenog i sprovedenog muzejskog marketinga i PR. Naime, riječ je o marketingu koji košta i koji si na regularnoj bazi može priuštiti svega nekoliko zagrebačkih muzeja. U Noći muzeja plodove dobro odrađene promidžbe ubiru svi hrvatski muzeji, koliko god maleni, skromni i izolirani bili i nekima je to ujedno jedina prilika da ugledaju svjetla pozornice. Prednost dobre promidžbe Noći muzeja jest da jedan dan u godini garantira svim hrvatskim muzejima znatno veću posjećenost od uobičajene bez obzira na muzejske sadržaje koji se tom prilikom pripremaju.

Posjetitelji na Noć muzeja ne dolaze u muzeje jer ih je nešto iz programa posebno privuklo (tada bi ih posjećivali i inače), već zato jer je Noć muzeja brendirana kao noć kada se muzeji obavezno posjećuju! Kako iskoristiti trenutak u kojem posjetitelji u redovima čekaju na ulazak u muzej? Ne treba se previše zamarati ićem i pićem već pokušati do posjetitelja doprijeti kvalitetnim muzejskim sadržajima; predavanjima, prigodnim vodstvima i radionicama ući u komunikaciju s publikom, pobuditi interes i zagolicati intelekt. Oni posjetitelji koji iz muzeja ponesu jednu trajnu vrijednost imat će sljedeći dan potrebu u njega se i vratiti.

Hrvatski muzeji neće tako skoro postati mjesta trajnog hodočašća masa - Noć muzeja je samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Nužno je graditi društveni konsenzus oko presudnog značaja kulture u formiranju pojedinca, potom i društva, nužno joj je na najvišoj razini dodijeliti poželjnost i dignitet i nužno je u kulturu ulagati. Noć muzeja stoga možemo iščitati i kao svojevrsni muzejski potez iz krajnje nužde koji privlačenjem pozornosti jedan dan u godini svjedoče o nemoći da učine isto preostalih 364 dana.