Sve to nisu znala ni dva-tri praščića
Cijeli dan kuham u mješalici za beton,
legiće, mandule, Krteka, i ono kad smo
dobili sestre, i ono kad smo zvali 92.
Uvijek se nađe i kosti i perja, to je jer
smo imali pse. I njih ću ubaciti kad mi
priđu,
i ući za njima samo trupom da nas nogama
vrtim,
(sve bi puno brže išlo da znam gdje se pali),
posuti praškom za pecivo umjesto vapna.
Gledaj kako se diže!
Sutra, ili neki drugi put, jest ćemo
kuću,
i kad dođe vuk,
ona će otpuhati njega.
Pjesma je nastala kao rad Mirte Maslać u sklopu programa Književne rezidencije Kamov u Rijeci. Podršku programu Gradske knjižnice Rijeka pružilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.