She would have made such a lovely bride, such a shame she's fucked in the head.

Znam sva slova abecede, najbolje F i brojeve

do sto. Dvije pitome noge iz kojih izrasta

korijenje, preko volje, preko hodnika,

odguruju svoju smjenu, teško: kao trk

spasioca u vodi.

 

Nosim sve manje odjeće otkad se crna mast

zgušnjava na meni: mislim da mi izlazi iz

pora. Rastežem je dok se vučem, svoju

gumu, i sve se za mene lijepi dok gmižem.

Trebalo je češće mesti.

 

Sve teže nosim pladanj s hranom. Žvačem

preostala slova u krevetu, stegnuta u kožu za

kožu. Primjećujem: opna se stanjuje na

usnama kad pričam. Otad pjevam Madonnu.

Već sam na Blonde Ambition.

 

Za koji tjedan, mislim, izaći ću kroz usta iz usta. 

 

Pjesma je nastala kao rad Mirte Maslać u sklopu programa Književne rezidencije Kamov u Rijeci. Podršku programu Gradske knjižnice Rijeka pružilo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.