Uoči Noći vještica, fantasy čitateljski klub Zvjezdani DNA zašiljio je olovke, posudio kemijske i bacio se na posao kako bi vam podario extra scary horor priču.

Prije nego što vas ostavimo u vještim rukama klubaša, pripomenut ćemo da je priča sastavljena od najvećih strahova članova kluba u spisateljskoj rundi (po naški "round robin") i da je dobila najviše glasova između priča nastalih na ovom hororičnom čitateljskom susretu...

Veliki bljaki paukovi otišli su u školu za zubare. Škola za zubare bila je na groblju. There was a black man on the groblje. Po školi su visjeli pljesnjivi suhomesnati proizvodi zbog kojih je sve bazdilo po smrdljivoj šunki i buđoli. Često bi šunka pala sa stropa ravno na pokretne stepenice.

Odjednom je došla neka učiteljica i rekla: “Sutra je lektira!”

Zavikala sam: “Smrt lektiri!” i pobjegla.

Odlučila sam posjetiti svog dečka da mi pomogne ubiti lektiru. Njegovo ime je Jeff the Killer. (Nažalost, dečko mi nije Rudy Steiner, moj nadraži lik iz knjige.) Došla sam kod Jeffa i dogovorili smo se da će on dati sve od sebe da sve knjige iz lektire nestanu.

Izlučevine su kapale sa stropova. Odjednom se pojavio gospodin XX u kupaćem kostimu i skočio na bombu, nakon čega je cijeli svijet nestao. Nestali su i svi stripovi Zagor koje sam voljela. Grizla sam nokte i maštala o svojoj sporoj smrti. Taman sam zamišljala vlastitu smrt kad je u sobu kročila divovska beba i polomila mi prste.

Zavrištala sam. Sve se zacrnilo.

Lektira će živjeti vječno.