...znaju za Kvadrat i Vjekoslava Đaniša. Kvadrat je naša jedina tiskana periodička publikacija koja je posvećena istraživanju i teoriji stripa, a Vjekoslav još od 1992. godine njegov motor koji ga uz suradnike gura kroz more domaćih "izazova". Bizovac  u kojem se nalazi izdavač (Ogranak Matice hrvatske Bizovac) zahvaljujući tehnologiji nam nije tako daleko, pa smo uredniku Vjekoslavu postavili nekolicinu pitanja o radu i stvaranju Kvadrata.      

Koja je vaša prva veza sa stripom, što ste čitali tijekom odrastanja i u mladosti? Koji su vam bili najdraži, a koje ste percipirali kao najkvalitetnije stripove? Što danas čitate od recentnije produkcije, a da nije samo poslovne prirode već poradi užitka?

U stripu sam, možemo to tako reći, cijeli život. S pet godina naučio sam čitati iz stripova, a prvi strip koji sam pročitao bio je Fuisov i Maurovićev vestern Tajna zelenih močvara. Taj prvi strip za koji sam morao savladati, pored velikih, i mala slova kasnije mi je bio, nazovimo to, neka vrsta kriterija za odabir naslova koje ću čitati. Slijedili su razni vesterni, koji su tada bili najpopularniji, iz edicije Crtani romani, a najomiljeniji su mi bili oni koje je crtao genijalni Alberto Breccia. Naravno, bio je tu i niz drugih stripova, ali ono što je važno reći jest da sam već tada raspoznavao grafičke rukopise određenih autora i znao da oni nude priče koje će me zanimati. Ovim sam htio reći da su mi najdraži bili i oni, po mom sudu, najkvalitetniji. Zanimljivo je kada danas vidim te iste stripove da im sloj patine ni najmanje nije zasmetao, oni su i danas ono što su bili u mojim dječačkim očima, kvalitetni.

Teško bi mi bilo ovdje izdvojiti što danas čitam jer je produkcija zaista prebogata i bilo bi nepravedno izdvojiti jedan naslov ispred drugoga, ali ipak ću spomenuti neke autore čije stripove čitam s užitkom i vraćam im se i po nekoliko puta: Fransoiz Bourgeon i njegov serijal Nošeni vjetrom, Berardijev i Milazzov Ken Parker, Spigelmanov Maus, Hermanovi Tornjevi Boa Morija, Tajna vratašca gospodina Lopeza Trilla i Altune, Oesterheldov i Breccin Mort Cinder, tu je i većina Prattovih stripova… Svakako bih ovdje spomenuo i neke hrvatske autore kao što su već spomenuti Maurović, Jules, Beker, braća Neugebauer, Devlić, Zimonić, Kordej, Žeželj…. Neki od njihovih radova su, bez lažnog lokalpatriotizma, u samom vrhu svjetske produkcije.

Kvadrat ste počeli objavljivati 1992. godine. Od kuda u to osjetljivo vrijeme volja i energija za tako ambiciozan pothvat? Strip i rat idu zajedno na papiru, nekako se čini malo manje dok taj papir može jednostavno izgorjeti... 

U to vrijeme imali smo nešto čega danas, na žalost, nema – entuzijazam. Usprkos ratu, u Vinkovcima je obnovljen Salon stripa i ja sam htio biti dio toga zanosa i dati svoj doprinos razvoju hrvatskog stripa. Ali vratimo se nekoliko godina unazad. U Osijeku je 1989. godine grupa strip-entuzijasta osnovala udrugu Asocijacija strip autora – ASA i pokrenula svoje glasilo, strip-reviju BANG! Moja malenkost izabrana je za urednika. Nakon izlaska prvog broja, koji je naišao na dobar odaziv čitatelja, odmah smo počeli prikupljati materijale za drugi broj. Nažalost, ubrzo je počeo rat i svatko je otišao na svoju stranu. Morali smo uzeti oružje u ruke kako bismo obranili goli život i strip je bio u drugom planu. Na vijest da Zimonić, Mataković i još neki autori obnavljaju Salon odmah mi je došla ideja da i ja nešto napravim. Za pravu strip-reviju, što mi je bila želja, nisam imao novca i zato sam odlučio pokrenuti fanzin koji bi se teorijski bavio stripom. Od dijela prikupljenih materijala za nesuđeni drugi broj BANG-a sklepao sam na brzinu 32 stranice koje sam u cijelosti fotokopirao u dvjesto primjeraka. Jedino je naslovnica išla u dvije boje od kojih je jedan prijatelj crvenu boju tiskao tehnikom sitotiska. Ovu, nazovimo, tiskovinu nazvao sam Kvadrat, a zašto mislim da ovdje nije potrebno posebno obrazlagati, jer sam to spomenuo već više puta. Kvadrat je naišao na dobar odaziv te sam taj prvi broj više puta morao umnožiti. Spomenut ću još samo da je to ružno pače danas jedino preživjelo iz devedesetih i postalo najdugotrajnija tiskovina hrvatskog stripa svih vremena.

Sjećate li se reakcija, mišljenja ljudi toga vremena – je li bilo reakcija "ma ti si lud, sada to raditi" ili su entuzijasti pružili ruku?

I tada i danas sve se svodi na entuzijazam. U početku su neki s prezirom i podsmijehom gledali na to što radim. Kod nekih sam naišao na razumijevanje i podršku koja traje i danas. Podržali su me i neki novinari i u tada tiražnim listovima objavili tekstove o Kvadratu. Neki su me, naravno, ignorirali, što rade i danas. Najveći oslonac od početka, pa sve do nedavno, bio mi je Darko Macan, uz čiju je veliku podršku Kvadrat izlazio sve do prije nekoliko godina kada je odustao i posvetio se nekim svojim projektima. Svih ovih godina u Kvadratu su surađivali valjda svi koji su ikada pisali o stripu kod nas. Iz broja u broj uvijek netko odustane, ali srećom pojave se novi suradnici. Zadnjih godina pojavile su se i mlađe generacije koje promišljaju i pišu o stripu te uz pomoć nas nekoliko veterana Kvadrat ide dalje.

Koje su danas osnovne programsko-teorijske postavke na kojima stvarate Kvadrat?

Kvadrat je pokrenut kao časopis koji će se baviti teorijom i kritikom devete umjetnosti s naglaskom na hrvatske autore. Ali za razliku od većine sličnih tiskovina u svijetu, a nema ih puno, mi ne forsiramo ni vlastitu produkciju niti bilo kome dajemo prednost, nego s podjednakim žarom predstavljamo sve ono što je važno u svjetskoj strip-produkciji. Isto tako, pišemo o klasičnim djelima stripa kao i o novim stremljenjima. Ponekad mladi i nadobudni autori negiraju klasiku i govore kao da prije njih ništa nije postojalo te da oni rade nešto sasvim novo i originalno. Ali, dođe vrijeme kada shvate da su bili u zabludi i otkrivali toplu vodu i da je to netko davno prije njih već radio, samo možda još bolje nego oni. Znajući to, Kvadrat podjednako piše o suvremenim stripovima kao i o onima koje su čitali naši očevi ili mi u mladosti. 

Koji su najveći urednički izazovi pri kreiranju jednog broja Kvadrata – pronalazak autora, prikupljanje tekstova, tiskara...? Možete li nam ukratko opisati kreativni proces nastanka jednog Kvadrata?

Moram priznati da sam sretan što nakon svih ovih godina koliko traje avantura zvana Kvadrat nismo ušli u kolotečinu i rutinu, nego je svaki novi broj, baš to što kažete, izazov. Osim nekolicine stalnih suradnika na koje uvijek mogu računati, najveći je problem upravo traženje novih, dodatnih iz mlade generacije koji će dati adrenalin i svježinu. Postoji i taj dodatni problem prijeloma jer sam svjestan da je Kvadrat vizualno pomalo zastario za današnje vrijeme. Nadam se da će već novi broj biti redizajniran i na taj način dobiti prijeko potreban svježi izgled. S istom tiskarom surađujem od 13. broja Kvadrata i zadovoljan sam s obzirom na to koliko se u časopis može ulagati. Svaki novi pomak zahtijeva i dodatno financiranje, što je danas nemoguće jer Kvadrat oduvijek izlazi u maloj nakladi. 

Pri spomenu Kvadrata često je tu negdje i pojam "entuzijazam". Kako se on ogleda i pogoni Kvadrat?

Već sam rekao, Kvadrat je čisti entuzijazam. Nakon izlaska gotovo svakog pojedinog broja, sam sebe uvjeravam da prekidam i neću ga više raditi. Ipak, ne prođe možda ni mjesec dana od tada ponovo dobijem želju kao kada sam ga pokretao i nastavljam dalje, okupljam ponovno suradnike i dogovaramo teme koje će obraditi za novi broj.

Možete li detektirati najupečatljivije brojeve Kvadrata?

Kao urednik ne bih htio izdvajati broj od broja jer su mi svi jednako dragi, baš kao i tekstovi koji su u njima objavljeni. Ipak, kao najzahtjevnije izdvojio bih tematske brojeve o Devliću, ženskom stripu, Julesu, a svakako bi ovaj posljednji dvobroj posvećen velikom Hugu Prattu bio vrhunac među svim dosadašnjim brojevima. Što ne znači da neki od sljedećih neće biti još bolji. 

Spominjete posljednji broj posvećen Hugu Prattu. Doista je sadržajan - teško mogu zamisliti i bolju knjigu o tom kultnom autoru. Možete li našim čitateljima približiti ideje koje su vodile nastanak izdanja? Osobno mislim da dio koji nije o Cortu posebno pobuđuje znatiželju s obzirom da je manje eksponiran. A tu su i tri argentinska autora... 

Tematski dvobroj Kvadrata posvećen je u cijelosti Hugu Prattu jer se 2015. godine obilježavalo 20 godina od njegove smrti. Na ovaj način htjeli smo se prisjetiti ovog velikana devete umjetnosti i njegovih stripova koji i danas uživaju veliku popularnost među čitateljima.Vjerujem da će naše čitatelje posebno zainteresirati nekoliko tekstova argentinskih i španjolskih autora koji govore o argentinskoj fazi Prattova stvaralaštva i stripovima koji kod nas još nisu objavljeni, kao što su Ticonderoga ili Sgt. Kirk.  Ovaj dvobroj ima ukupno 156 stranica i u njemu su objavljena 23 priloga od isto toliko suradnika te iscrpna Prattova stripografija.

Možda se varam, ali u mutnom sjećanju ostala mi je činjenica da je nedavno Mirko Ilić na društvenim mrežama nešto jako kivno i ljuto reagirao na pisanje o sebi i Novom kvadratu u Kvadratu? O čemu je bila riječ i nailazite li često na negativne reakcije? Kako se s njima nosite? 

Mirko je reagirao na tekst Bojana Krištofića u kojem on navodi da se stripovi grupe Novi kvadrat teško mogu strpati u ladicu 'nezavisnog' stripa jer su dobili državno priznanje i da je ondašnja država lukavo i pronicljivo pružala legitimitet takvoj vrsti izražavanja koristeći ih u svoju korist. Pojedini pripadnici jedne generacije mlađih hrvatskih stripaša burno su reagirali na Zimonićev tekst u Kvadratu kada ih je on nazvao Izgubljenom generacijom.

Bio je i jedan slučaj kada je organizator festivala Crtani romani šou prigovorio kako u jednom tekstu o strip-festivalima dajemo prednost Mafestu u odnosu na ovu zagrebačku manifestaciju koja ipak ima duže trajanje.

To bi bile jedine negativne reakcije na pojedine tekstove u Kvadratu. Inače, kao urednik nikada ne ispravljam tuđe tekstove i na autorima je odgovornost za sve što u ovom časopisu objave. U iznimnim slučajevima reagiram i tražim da pojedini autori isprave faktografske greške ili tražim detaljniju obradu pojedine teme jer kvalitetnih je stripova zaista puno, a Kvadrat izlazi rijetko i svjestan sam da neki nikada neće doći na red, zašto onda uludo potrošiti temu i prostor? 

Djelujete u Bizovcu. Iz perspektive centralizirane Hrvatske, u kojoj je sve izdavački relevantno koncentrirano u Zagrebu, to je prilično egzotično... Kakav je osjećaj raditi izvan centra, a opet nešto nacionalno relevantno? 

U početku je bilo teško jer nisam imao podršku kakvu bih imao u nekom većem mjestu ili u Zagrebu. Kao što i sami kažete, bilo je to dosta egzotično, ali s određenom dozom egzotike Kvadrat je možda dobio i dodatnu zanimljivost jer, eto, nešto se događa i u provinciji a ne samo u metropoli. Danas to više nije tako, naročito kada je Ministarstvo kulture prepoznalo ovaj časopis kao vrijedan projekt i pružilo Kvadratu financijsku podršku. Ipak, bez obzira na državnu podršku i danas je ostao taj pomalo gorak okus u ustima jer se Kvadrat često ignorira i prešućuje kod nekih nadobudnih kritičara. Tako, na primjer, u povodu izlaska tridesetog broja poslao sam ga na adrese redakcija svih dnevnih listova. Naravno, njima to nije bilo zanimljivo jer nije komercijalno i oko Kvadrata nema nimalo žutila. Dva najtiražnija dnevna lista Večernji i Jutarnji list o Kvadratu nikada nisu pisali. Da kojim slučajem izlazi u Zagrebu, možda bi bilo određenog interesa, ali njih egzotika očito ne zanima. 

Čitao sam u jednom ranijem razgovoru vaš osvrt na skupoću suvremenih stripova, tj. grafičkih romana. Imate li možda prijedlog za izlazak iz tog začaranog kruga jer doista nije lako pronaći osobni budžet za kupovinu novih, jako lijepih i zanimljivih novih izdanja...?

Nažalost, pojedina kvalitetna izdanja albuma ili integrala moraju biti skupa jer su velika ulaganja u njih, a naklade su male. Postoje neka izdanja na kojima se može nešto i zaraditi, ali većina strip-izdanja jedva se pokriva, a dosta je i onih koji su čisti gubitak. U razgovoru koji spominjete, prije svega, reagirao sam na hiperprodukciju koju forsiraju neki izdavači jer sam uvjeren da to više nitko od naše publike ne može pratiti i bojim se da će to biti dvosjekli mač i uništiti neke od njih. Ali, valjda oni u tome vide svoju računicu i znaju što rade. Jedini je način pronaći novu publiku i povećati naklade, ali u ovoj ekonomskoj situaciji to je nemoguće tako da trenutno ne vidim izlaz iz ovog začaranog kruga. 

Neko vrijeme aktualna je inicijativa o snažnijem ulasku stripa u školsku lektiru. Meni to zvuči sjajno, ali vidim cijeli niz materijalnih i logističkih problema, npr. doista bih volio dočekati dan da knjižnice imaju dovoljno sredstava za kupovinu više primjeraka stripovskih klasika ili pak najnovija izdanja u dva komada... Kako se vama čini ta priča i vjerujete li da ima perspektivu, tj. kako ju osnažiti?

Bio sam i sam uključen u tu inicijativu i pozvan da predložim naslove stripova za školske knjižnice. Koliko će ova inicijativa pomoći da strip u školi zaista oživi teško je reći, ali pokušaj je zaista nešto što treba pohvaliti i nadajmo se da će polučiti određene rezultate. Snažnijim ulaskom određenih stripova primjerenih školskom uzrastu potakla bi se i produkcija takvih stripova. Hrvatski autori mogli bi zarađivati svoj kruh jer bi izdavači mogli ekonomski opstati financirajući takve stripove, a škole bi dobile vrijedna izdanja. Ministarstvo bi moglo otkupljivati takva vrijedna djela za školske knjižnice, kao što otkupljuje za gradske. Djeca bi se čitanjem stripa educirala i odgajale bi se generacije novih čitača. Kao što vidimo, pokrenuo bi se proces u kojem bi svi imali koristi. Još bih samo dodao da je ovo možda jedini način da hrvatski strip ponovno zaživi. 

Što donosi budućnost, tj. što nam novo pripremate?

Nisam prorok pa ne znam što donosi budućnost, ali planova za nove projekte uvijek imam. Ove godine izaći će dva broja Kvadrata, jedan redovan s raznim temama i jedan tematski, za koji već pregovaram i angažiram suradnike. Bit će to broj u cijelosti posvećen serijalu Ken Parker. Prijedlog za ovaj temat dalo je nekoliko stalnih suradnika i vjerujem da će taj broj biti još zanimljiviji i bolji u svakom smislu, čak i od prethodnog. Nastavljamo i s Bibliotekom Kvadrat, u kojoj bi trebala biti ove godine objavljena tri albuma hrvatskih autora. Tu je još i biblioteka Machu Picchu, u kojoj će izaći također tri nove knjige, jedna od njih je i roman Time Lapse Midhata Ajanovića kao svojevrsna završnica njegove trilogije o Bosni. Ovdje moram spomenuti i izlazak barem jedne knjige u sasvim novoj biblioteci pod nazivom Kvadrat plus, u kojoj ćemo objavljivati teorijska djela iz područja devete umjetnosti. Za jednog malog, egzotičnog izdavača, sasvim dosta, zar ne!?