Gitarist Rolling Stonesa uistinu je neuništiv, kao i njegov bend, a u godini kad obilježavaju šezdeset godina aktivnog rada najavili su i novi studijski album s posve novim materijalom. Teorija zavjere šušnula bi da će to biti sve neki outtakeovi sa snimanja nekih starijih ostvarenja, što ne bi bilo čudno, jer su i prije imali takvu praksu, no fotografije koje na svome Instagramu objavila Dua Lipa s Mickom Jaggerom u studiju uz trzalicu s prepoznatljivom jezičinom raspaljuju maštu svih koji su odrastali uz neki od albuma Rolling Stonesa. Dakle, hm, gotovo cijelog čovječanstva.

I kod nas su Rolling Stonesi mjerilo rock-kulture, a jedan od parametara svakako su ukoričena izdanja: najveći broj naslova u Hrvatskoj vezanih za neki strani bend odnosi upravo na njih. Na tržištu se mogu pronaći biografije Micka Jaggera 'Mick' i Keitha Richardsa 'Lice rock'n'rolla', kao i njegova autobiografija 'Život'. Tu je i 'Rolling Stones: To je samo rock'n'roll/priče o pjesmama' Stevea Appleforda te knjiga objavljena na dan kad su slavili 60 godina postojanja, 12. srpnja – 'Doba Rolling Stonesa' Lesley-Ann Jones (Rockmark).

Također, u povodu 60 godina njihova djelovanja ove godine objavljeno je novo, dopunjeno izdanje klasične biografije, koju potpisuju Hrvoje Horvat i Darko Glavan.

Knjiga 'Vrijeme je na njihovoj strani' (Večernji list) zapravo je prošireno izdanje biografije koja je objavljena uoči njihovoga posljednjeg dolaska u Hrvatsku 1998. pod imenom 'Rock'n'Roll Babilon', a izdavač je bio Šareni dućan. U međuvremenu, prije deset godina objavljeno je još jedno prošireno izdanje – 'Rolling Stones: 50 godina' u izdanju Profila. Nadopune originalnih izdanja kreirao je Hrvoje Horvat jer nas je Darko Glavan tragično napustio 2009. godine.

Sveobuhvatnim prikazom stvaralaštva benda očito je kako je svojedobno alternativni bend koji je rušio tabue i svakim istupom pomicao granice slobode rock kulture postao multinacionalna kompanija koja i s članstvom koje će uskoro imati 80 godina vrlo pronicljivo dijeli popularnost i umnožava dobit. Paralelno s četverodijelnom dokumentarcem 'Moj život kao Rolling Stone' koji je moguće pogledati na HBO-u, upravo ova knjiga predstavlja najpotpuniji prikaz njihove karijere na našem tržištu.

Darko Glavan obuhvatio je razdoblje biografije članova i rada benda do njihovoga prvog nastupa u Zagrebu, 1976. godine. O dva zagrebačka nastupa Rolling Stonesa 1976. preneseni su tekstovi iz Tine koje potpisuju sâm Glavan i Hido Bišćević, bivši glavni urednik Vjesnika, a današnji veleposlanik Republike Hrvatske u Srbiji.

Hrvoje Horvat opisao je razvoj karijere od 1977. do 1998., a onda i dva dodatna dijela s biografijom benda, najprije do 2011., a onda i do 2022. Osim toga, njegovi dijelovi imaju i intenzivan osobni touch, jer opisuje susrete s članovima benda, kao i vlastiti doživljaj različitih nastupa na kojima je prisustvovao.

Sveobuhvatnim prikazom stvaralaštva benda očito je kako je svojedobno alternativni bend koji je rušio tabue i svakim istupom pomicao granice slobode rock kulture postao multinacionalna kompanija koja i s članstvom koje će uskoro imati 80 godina vrlo pronicljivo dijeli popularnost i umnožava dobit. 

Razvoj benda prati se uglavnom prema albumima čime je izbjegnuta zamka da se odlazi u nepotrebno detaljiziranje koje jednostavno zamara, a biografi se valjda žele pohvaliti znanjem o svakom studiju gdje je neka pjesma snimljena i o svakoj verziji te pjesme. Takve su na našem tržištu, na primjer, biografije Davea Grohla koju je napisao Martin James i biografija Princea koju potpisuje Matt Thorne. Dakako, zadnje poglavlje ipak je u mnogo većoj mjeri posvećeno koncertima, jer su u zadnjih 25 godina Stonesi objavili samo jedan album s autorskim pjesmama.

Za bend koji je zadnji put do vrha britanske top ljestvice došao 1969., a američke 1978., dok je zadnji put u Topu 10 u Velikoj Britaniji bio 1981., a u Americi 1989., Rolling Stones se odlično drže u svim kategorijama popularnosti, s obzirom na potpuno drukčije kriterije koji se danas vežu uz definiranje masovnog prihvaćanja. Ne čudi stoga što se onda njihova karijera može interpretirati i na drukčije načine, a to je upravo napravila Lesley-Anne Jones u Doba Rolling Stonesa : biografija najvećeg rock benda na svijetu . Vrsna novinarka koju na hrvatskom tržištu poznajemo po vrlo dobroj biografiji 'Tko je ubio Johna Lennona?' u ovom slučaju kao da je pokušala liječiti neke osobne frustracije koje izviru iz druženja s članovima benda.

Umjesto glazbe, ona je u prvi plan izbacila kolekciju svih tračeva, kontroverzi i skandala članova benda i, zapravo, ustoličila tezu da su oni bit postojanja benda, odnosno da je njihov ogroman utjecaj na (rock) kulturu opredmećen zbog devijantnog ponašanja a ne zbog glazbe.

Pritom nema simpatije za đavole, a Jaggera i Richardsa upravo tako predstavlja, Ron Wood je njihov mlađi brad, Charlie Watts je ostao u zavjetrini, dok uloge Briana Jonesa i Billa Wymana prenaglašava. Štoviše, razvija teoriju da je Brian Jones pokrenuo i razvijao bend, a onda su ga Jagger i Richards izbacili što je posredno rezultiralo njegovom smrću. Kad se tome dodaju šovinistički odnosi prema njihovim najpoznatijim ženama, a to su Jerry Hall, Bianca Jagger, Marianne Faithful, Anita Palenberg i Marsha Hunt, zaista se čitatelj zapita kako su oni uopće imali vremena za stvaranje glazbe.

Pritom Lesley-Ann Jones vrsno stilizira dijelove biografije kroz dvadeset poglavlja kronologije benda tako da neprestano balansira između činjenica i tračeva. Pritom, zapravo, nije bitno što je napisano, nego ono što nije, a onda vješto preskače mnoga važna biografska poglavlja koja se upravo mogu naći u knjizi Horvata i Glavana. Stoga kao veliko iznenađenje na samom kraju dolazi poglavlje o korijenima njihove glazbe, gdje autorica vrlo dubinski donosi analitički pregled bluzera koji su krucijalno utjecali na razvoj Rolling Stonesa. Kao antiteza, tu je i detaljan popis žena, ljubavnica i djece članova grupe, ali i muškaraca, a Lesley-Ann Jones tvrdi da su pojedini članovi grupe bili i međusobno u intimnim odnosima.

Kad se tome dodaju šovinistički odnosi prema njihovim najpoznatijim ženama, a to su Jerry Hall, Bianca Jagger, Marianne Faithful, Anita Palenberg i Marsha Hunt, zaista se čitatelj zapita kako su oni uopće imali vremena za stvaranje glazbe.

Sličan pristup ona je imala i s biografijom "", no ondje ipak nije imala benchmark prema kome bi razdvajala pozitivce i negativce. Lennon je bio dovoljno kompleksa ličnost tijekom cijelog života da je bilo dovoljno samo malo dublje prokopati kako bi se mogla napraviti zaista izdašna biografija koja će oduševiti osobito one koji nisu bili njegovi suvremenici.

Sa Stonesima je malo teže, pa će u jednom od dodataka ubaciti izjave raznih ljudi o bendu. No, pitanje je u kojoj mjeri je knjiga time postala zanimljivija. Jer, ako Bob Dylan kaže da su Stonesi najveći bend na svijetu, to je uistinu notorno, a mislim da je zaista rijetko koga briga što je rock fotograf Neal Preston autorici rekao da je početkom 70ih Led Zeppelin obrisao dupe sa Stonesima i da su to isto napravili i Queen 1977. i 1978.

Zapravo, knjiga Lesley-Ann Jones može poslužiti kao dodatak na biografiju koju su vrsno oblikovali Hrvoje Horvat i Darko Glavan. Na taj način može se dobiti kompletan analitički uvod (Horvat-Glavan) i pozadinski uvid (Jones) u karijeru benda koji je oblikovao neke od kulturnih, društvenih i poslovnih postulata današnjica.

A recept je prilično jednostavan: to je samo rock'n'roll.