Jedan od prvih većih tekstova koje sam napisao u Valu bio je biografski presjek rada grupe Queen. Bilo je to početkom osamdesetih. Nabavio sam svih šest studijskih albuma izdanih dotad, ali nisam uspio roditelje ožicat novac za kupnju upravo objavljenoga duplog albuma Live Killers. Dati 153 dinara za ploču ipak se nije uklapalo u socijalni standard moje obitelji, a prve Valove honorare sam ionako već spiskao na druge ploče, kavu ili pivo. Stoga sam marno preusmjerio  lovu za marendu (dakle, ništa od bureka u Barčićevoj ulici) u fond za Live Killers i nabavio album ponajviše zato jer sam pročitao negdje da na albumu postoji i druga verzija pjesme We Will Rock You. Kako druga? Kako ta genijalna koračnica Briana Maya može biti drukčije odsvirana?

I ostala pitanja znatiželjnog tinejdžera duboko zabrazdjelog u rockerskih tisuću zašto i tisuću zato. I još tisuću ne znam.

Prema različitim izvorima, album sadrži snimke zabilježene na koncertu u Zagrebu 6. veljače 1979. pjesama Let Me Entertain You (Wikipedia) i We Are The Champions (Ultimate Queen), premda nema definitivne potvrde. Isto tako, navodno se Freddie Mercury publici ispričao zbog stiha 'I don't wanna Tito for a president of America' iz pjesme Bicycle Race. Posrijedi je mit, jer u toj pjesmi tog stiha jednostavno nema. Članovi grupe Queen itekako su pazili da se u svojim pjesmama politički i društveno ne angažiraju stvarajući uglavnom ljubavne i fantasy stihove. Ipak, glavni zastoj u radu banda bio je zbog političkih razloga, kad su nastupili u zloglasnom Sun Cityju u Južnoafričkoj Republici čime su stekli rasističke konotacije i to je bio zamalo uzrokom raspada grupe.

Sve je u filmu razmjerno točno, no neki događaji su preuveličani, drugi zamrčeni a nije se dosljedno ni poštovala kronologija.

O tome piše Laura Jackson u jednoj od biografija grupe: Queen; potpuna biografija, jedinoj koja je prevedena na hrvatski jezik i to prije 15 godina. Referentna je to knjiga za upoznavanje s mnogim aspektima te grupe i sigurno mnogo preciznija od sadržaja filma Bohemian Rhapsody u kome su Brian May i Roger Taylor krojili povijest banda prema svojim parametrima. Sve je u filmu razmjerno točno, no neki događaji su preuveličani, drugi zamrčeni a nije se dosljedno ni poštovala kronologija. Upravo stoga je od filma odustao Sacha Baron Cohen koji je trebao utjeloviti lik Freddieja Mercuryja, pa je na njegovo mjesto uskočio Rami Malek.

Trenutačno se vode pregovori o nastavku filma, no petogodišnje razdoblje od trijumfa na Live Aidu do smrti Freddieja Mercuryja kad je band snimao inferiornija ostvarenja nego dotad sigurno nije zahvalan miraz za doličan nastavak. No, sigurno je da prijenavedena dva člana banda dobro znaju što rade jer su, eto, već pola stoljeća uspijevali vješto pomirivati posao i zadovoljstva na isti način na koji su mirili klasični rock i druge glazbene stilove te autentičnost i primijenjene izvedenice.

Floskulasta rečenica 'Kritika ih nije mazila' samo je eufemizam za neprestanu paljbu po onome što su radili tijekom cijele karijere. No, iza svega ostale su neprijeporne činjenice: Queen je vokalno jača grupa od svih ostalih, Brian May jedan je od najboljih svjetskih gitarista, grupa je na najznačajnijem rock-događanju svih vremena – Live Aidu koji se održao 13. srpnja 1985. pomela sve ostale, njihova kompilacija Greatest Hits najprodavaniji je album u Velikoj Britaniji svih vremena, spot za skladbu Bohemian Rhapsody smarta se prvim pravim spotom po MTV-jevskim kriterijima… niz se može nastaviti unedogled. Upravo zahvaljujući tom nizu Queen u raznim formatima živi i danas, tridesetak godina nakon raspada – album se redovito reizdaju uz dodatak kakve neobjavljene snimke ili remixa, svakih nekoliko godina osvane neki live-album, YouTube kanal banda svaki dan donosi nešto novo, a May i Taylor sviraju dalje pod brandom Queen, jedino po potrebi mijenjaju glavnog vokalista: svojedobno je to bio Paul Rodgers iz grupe Free, a sad s njima nastupa Adam Lambert, mladac koji je pobijedio na TV showu American Idol. Premda je on daleko od raskošnog vokala Freddieja Mercuryja, sjećanje na originalni band prenosi se na nove generacije. Držim da je jedino George Michael mogao dostojno zamijeniti Freddieja Mercuryja, no od takve suradnje ostala je jedino nezaboravna snimka pjesme Somebody To Love s koncerta u Mercuryjevu čast kako bi se skupila sredstva za borbu protiv AIDS-a.

AIDS je jedan od glavnih junaka neobične biografije Freddieja Mercuryja nazvane upravo po toj pjesmi i prevedene na hrvatski jezik. Uz podnaslov Život, smrt i nasljeđe autori Matt Richards i Mark Langthorne su paralelno s biografijom Freddieja Mercuryja nakalemili u knjigu Somebody To Love i biografiju razvoja AIDS-a. Stoga je vrlo neobično da njihova priča starta 1908. u Belgijskom Kongu (danas Demokratska Republika Kongo, u međuvremenu Zair) gdje neki lovac naganja čimpanzu. No, tako je, smatraju autori započela priča s AIDS-om.

Zamišljam tako biografiju, na primjer, Nikole Tesle ili Antonija Gaudija koja se prepliće s pričom o nastanku automobila, s obzirom da su obojica posljedične žrtve prometnih nesreća: prilično neuobičajen pristup.

Zamišljam tako biografiju, na primjer, Nikole Tesle ili Antonija Gaudija koja se prepliće s pričom o nastanku automobila, s obzirom da su obojica posljedične žrtve prometnih nesreća: prilično neuobičajen pristup.

Ipak, takav pristup nije nimalo naštetio uvjerljivosti biografije. Ona je puna detalja preuzetih iz drugih biografija, iz novinskih intervjua, ali i iz razgovora s mnogim protagonistima koje su autori proveli. Oni se striktno drže Freddiejevog života, pa rad u grupi Queen, premda je najvažniji, u konačnici predstavlja tek treću komponentu njegovog života. Prva je homoseksualnost i njegova borba da svoje strasti drži dalje od javnosti kako to, prije svega, ne bi naštetilo bandu, potom AIDS koji ga je polagano uništavao i tek onda, zapravo, prilično stabilan rad u Queenu. Na četiristotinjak stranica ova biografija vrlo pomno prati njegov put od đaka u Indiji preko studenta Umjetničke akademije do svjetskog superstara, kao i njegovo zdravstveno poniranje u okruženju posvemašnjeg hedonizma.

Kakav su životni stavovi samog Freddieja Mercuryja sublimirano je u knjizi objavljenoj na hrvatskom tržištu 2010. godine Freddie Mercury: Život ispričan vlastitim riječima koji su sastavili i priredili Greg Brooks i Simon Lupton. Oni su izvadili iz konteksta dijelove njegovih interviewa iz raznih novina i biografskih knjiga, tematski ih posložili i napravili djelo s kojim su fanovi oduševljeni, dok će drugima sve skupa biti vrlo zamorno. Jer posrijedi su misli koje se samo ponavljaju drukčijim verbalnim izričajem. Tako se, manje-više, sve što je izrečeno u knjizi Život ispričan vlastitim riječima može pronaći u knjizi Somebody To Love. Najzanimljiviji je dio onaj u kome je Freddie Mercury govorio o pjesmama Queena, kako su nastajale i kako su kasnije prihvaćene.

S obzirom na publikacije o drugim izvođačima, tri knjige su još i dobar skor, no sigurno je kako se o grupi Queen može još mnogo toga pročitati, iz različitih aspekata.

Te su tri knjige, zapravo, sve što je ukoričeno na temu grupe Queen na hrvatskom tržištu. S obzirom na publikacije o drugim izvođačima, tri knjige su još i dobar skor, no sigurno je kako se o grupi Queen može još mnogo toga pročitati, iz različitih aspekata, osobito zato što velikom dijelu mlađe generacije hitovi banda predstavljaju i dalje poželjno rock-nasljeđe. S druge strane, nasljeđe suvremenika banda kao što su Led Zeppelin, The Who, Deep Purple ili Jimi Hendrix Experience koji su, de facto, utjecali na Queen ipak zahvaća tako širok sloj mlađih naraštaja.

Od izdavanja posljednje knjige vezane za grupu prošle su tri godine, a film Bohemian Rhapsody sigurno je otvorio mnoga pitanja, od činjenice da u filmu i u soundtracku nedostaju dvije pjesme s Live Aida: Crazy Little Thing Called Love i We Will Rock You (ni u jednoj od tri knjige ne piše koja je bila set-lista na njihovom najvažnijem nastupu) do definiranja udjela Freddieja Mercuryja u kreaciji pjesama koje su bile hitovi za druge, na primjer, State Of Shock Michaela Jacksona i Micka Jaggera.

Stoga kakva nova biografija ili knjiga ne bi bila na odmet: Queen je ipak band iza koga ne stoje samo vječne pjesme, nego i spektakularna priča koja traje više od pola stoljeća.