„Iza patuljkovih očiju leži neka udaljena zemlja“ [1]Huygen, Will. Patuljci. Zagreb: Planetopija, 2006., poglavlje: Razgovor s Tomte Haroldsom (stranice nisu numerirane), rečeno je pri kraju knjige Patuljci autora teksta Willa Huygena i ilustratora Rina Poortvlieta. Priče su upravo to - neka udaljena zemlja u koju smo svi dobrodošli zaviriti i otkriti njezine tajne. Priče i činjenice iz života patuljaka pretpostavljaju supostojanje čarobnog svijeta patuljaka i suvremenog djeteta i njegove obitelji. Premda su u tome dijeljenju životnog prostora patuljci željni mira i očuvanja prirodnog okruženja te prava na različitost. Upravo je zadivljujuće iskustvo tako opipljivim i stvarnim doživjeti bajkovito biće i već s prvim listanjem knjige pomisliti da je ipak moguće susresti patuljka – dotad lika u zamišljenim, fantastičnim svjetovima.

Možda nije ni čudno da su baš takvi „patuljci oko nas“ potekli iz pera i kista ovog skladnog dvojca – Huygena i Poortvlieta. Autor teksta bio je strastveni lovac i liječnik, a upravo je u lovu započelo prijateljstvo s ilustratorom knjige. [2]http://www.boekblad.nl/schrijver-kabouterboeken-wil-huygen-overleden.128091.lynkx; pregledano 8. prosinca 2015. Pretpostavlja se da je Huygenovo liječničko zvanje pridonijelo prikazima anatomije i fizionomije patuljaka te njihovog zdravog života, a lovstvo, kao „pritajeni“ boravak u prirodi, omogućilo drugačiji pogled na kutke i zakutke šuma i njihovih stanovnika. Dokaz da „knjiga o patuljcima gotovo i nema“, kao što je naveo autor na početku knjige, te da je ova svojevrsna „enciklopedija“ o patuljcima naišla na plodno tlo među čitateljima brojna su izdanja Patuljaka na svjetskim jezicima. Od 1976. god., kada se prvi put pojavila na nizozemskom jeziku, a potom požela uspjeh nakon objave američkog izdanja, pa sve do danas, ove se knjige hvataju „sanjari“ i zanesenjaci diljem svijeta, bez obzira je li njihovom narodu naklonjena karta rasprostranjenosti patuljaka iz knjige ili baš i nije. Što se tiče patuljaka u Hrvatskoj, oni najčešće obitavaju u brdovitim i primorskim područjima. Doznali smo to i u prvome izdanju ove knjige na hrvatskom jeziku iz 1980. godine[3]Nakladnik – Beograd: Jugoslavija, Rijeka: Otokar Keršovani., 1980. i sada se, kao već „odrasla djeca“, prisjetili djetinjstva kroz novo ruho knjige „patuljačkih mudrosti“.

Čitanjem ovog zanimljivog naslova, stječe se dojam da smo baš mi, koji u tom trenutku držimo knjigu, počašćeni saznati što krije Obiteljska knjiga tajni koju patuljci pomno čuvaju i čitaju kada sunce izađe – dakle, prije spavanja, kako to biva u svijetu patuljaka.

Zbog rukopisnog fonta, kakvim je pisan veći dio knjige, čitateljima je sadržaj predstavljen kao povijesni, osobni zapis, slikovito rečeno - „šumski dnevnik“. Kako autor temi pristupa na znanstveni, ali opet razumljiv način te je dosljedan u objašnjenjima, čitatelj ima povjerenja u njega i prihvaća činjenice o patuljcima kao vjerodostojne podatke. Usto, provlače se bajkoviti elementi i starinski pripovjedački duh koji čine odmak od „enciklopedijskih“ činjenica o patuljcima. Čitateljevu pažnju zaokupljaju zanimljivi detalji u tekstu i sveprisutna tajnovitost naroda patuljaka.

Kao što i priliči uspješnoj ilustriranoj knjizi, ilustracije dodatno vizualno opisuju i vjerno predstavljaju napisani tekst. Rad ilustratora Poortvelieta često se prikazuje uz izraz „pripovijedanje u slikama“ [4]http://www.kunstbus.nl/kunst/rien+poortvliet.html; pregledano 10. prosinca 2015., a to se sigurno odnosi i na knjigu Patuljci. Živopisne ilustracije, prizori koje može donijeti samo onaj tko u tajnosti prati život patuljaka, privlače i najmlađu publiku.

Stranice nisu numerirane, što pridonosi dojmu čitanja nečijih osobnih bilješki, dnevnika, no čitatelju pomalo otežava prolaženje određenog teksta za idućeg čitanja. Premda, tu je draž otkrivanja nečeg što nam je možda promaklo kada smo listali stranice ove knjige, a njene korice kriju pregršt detalja kojima se čitatelj uvijek može vraćati, bez obzira na dob. Što nas dovodi do dobi čitatelja kojima je ova knjiga namijenjena, a odgovor na to je – za Huygenove Patuljke nikada nisi premlad ili prestar. Priča se prati i činjenice usvajaju kako čitatelj odrasta, uči i upoznaje svijet.

A koliko toga možemo naučiti od patuljaka! Dovoljno govore njihove bore od smijeha, briga za obitelj i životinje, snalažljivost u prirodi, izvanosjetilna zapažanja, dnevni raspored, rituali i složnost naroda patuljaka, vještina izrade raznih predmeta i ponajviše život u skladu s prirodom. Sve njihove vrline dolaze do izražaja u legendama o patuljcima na kraju knjige koje se mogu na zgodan način pripovijedati i povezati s onime što se prethodno usvojilo o patuljačkom životu. Prema tome, knjiga se može primijeniti na mnoštvo načina u radu s djecom i roditeljima u knjižničnim programima. Kroz ovu knjigu i uz nju povezane aktivnosti, čitatelj upoznaje biljke i životinje, ručni rad i nesebičnost patuljaka u njihovoj brizi za prirodu.

Kako je teško nadmašiti mudrog patuljka kao što je Tomte Harolds s kojim u posljednjem poglavlju razgovaraju ilustrator i autor teksta knjige, nadam se da nam neće zamjeriti ako ga citiramo:

„Mogao bih još mnogo toga reći o uništavanju našeg dobrog i lijepog svijeta, ali stanimo sada, jer će inače postati jednolično. No, još nas nešto jako uznemiruje – prestanite ratovati. Samo tijekom mojeg života nije prošlo ukupno ni dvadeset pet godina tijekom kojih je u čitavom svijetu vladao mir.

Pa, to je to. Rekao sam svoje. A sad ćemo nas trojica poći u šetnju. Želim vas nagraditi za višegodišnji trud.“ [5]Huygen, Will. Patuljci. Zagreb: Planetopija, 2006., poglavlje: Razgovor s Tomte Haroldsom (stranice nisu numerirane)

Na isti način, savjetujemo vam da pođete u šetnju s patuljcima. Slitzweitz! [6]Laku noć na jeziku patuljaka.