Željka Kondić Dabo
Prije desetak ljeta, ili možda koje ljeto više, Željka Kondić Dabo se s varaždinskih bregi dala na put prema pulskom moru "izučiti škole". Naučila je ponešto o jugu i buri, a i o hrvatskom jeziku i književnosti i povijesti. Zatim se uzšetala kao nastavnica oko školskih ploča, potom uz drage joj knjige kao knjižarica. Okušala se i kao školska knjižničarka, u toj školi popularno zvana "knjižničarica". Uz manju i veću dječicu doživjela je mnogo toga lijepog kao "teta" na druženjima okrenutima književnosti, povijesti, filmu, ekologiji i kreativnoj izradi svega i svačega. Kako je oduvijek sa sobom nosila šareni kovčežić pun priča, odlučila je pokoju "pustiti svijetu" pa s prijateljicom pokreće Udrugu "Pusti priču" gdje se pripovijedaju i stvaraju priče. Tako već pet godina kazuju priče ponajviše u Gradskoj knjižnici u Puli, ali i na festivalima, sajmovima, u školama i vrtićima te u pokojem poštanskom vagonu. Ispričat će vam jednom… Njezin nedosanjani san je da postane upravo knjižničarka i zato završava još neke škole. Bila bi jako sretna i kao radijska voditeljica ili kao putujuća pripovjedačica. No, najviše od svega želi svojem potomstvu prenijeti čim više poučnih priča i ugledati još mnogo pričom dotaknutih lica.
![[Iz Rasadnika.fyi] Saša Ceci i Luka Čičin-Šain o ulozi znanosti, pandemijskim lekcijama te važnosti knjižnica](/var/plain_site/storage/images/magazin/teme/iz-rasadnika.fyi-sasa-ceci-i-luka-cicin-sain-o-ulozi-znanosti-pandemijskim-lekcijama-te-vaznosti-knjiznica/248175-1-cro-HR/Iz-Rasadnika.fyi-Sasa-Ceci-i-Luka-Cicin-Sain-o-ulozi-znanosti-pandemijskim-lekcijama-te-vaznosti-knjiznica_article_line.jpg)
