Ako netko za nju i nije znao, tog petka kojega je izglasavano povjerenje novoj hrvatskoj vladi, svi su za nju čuli - postoji “nekakva reforma kurikuluma”. Naravno, način na koji su mnogi informirani bio je vjerojatno alarmantan jer su naslovi i statusi sa svih strana brujali “Vlada zaustavlja reformu kurikuluma!?”. Do večeri stvar je promijenila smjer, ispalo je da je netko (navodno) stavio krivu verziju teksta na web, a načelno “reforma ide dalje”. Koja će doista biti buduća događanja saznat ćemo vjerojatno točnije sljedećih dana, ali nije kasno za informiranje o tome o čemu je doista riječ.

Vjerujem da ne postoji jednostavan način predstavljanja teme  - svako pojednostavljivanje krije opasnost površnog ili pogrešnog shvaćanja, a takvi su procesi kobni kada su odgoj i obrazovanje u pitanju… I inače smo maksimalno površni, a kada se tomu pribroji da o tako temeljnim stvarima “sve” saznamo čitajući naslove dnevnih novina i onda se s lakoćom upuštamo u kavanske ili društveno-mrežne razgovore dobivamo vrlo opasan koktel.  

Stoga je naš “digitalni gušt” i vrlo benevolentan savjet: dobro proučite sav sadržaj na stranicama http://www.kurikulum.hr/  i   http://www.novebojeznanja.hr/.  Bez obzira jeste li učitelj, profesor, odgajatelj, roditelj, zainteresirani građanin, znatiželjnik, koje god nacije, vjere ili svjetonazora (....) odvojite vrijeme i čitajte, klikajte, proučite dokumente i prijedloge, zamislite se… Zamislite koliko će na kvaliteti dobiti sve buduće rasprave, razgovori, stavovi i naposljetku sama kurikularna reforma koju god buduću formu imala. Budimo odrasli, a ne loši učenici koji učiteljici govore "ma zašto to učimo, ja ću u životu biti nešto drugo"... Ne postoji suvišno znanje.  

Kao što vidimo, ciljevi kurikularne reforme su vrlo ambiciozni - oni podrazumijevaju sveobuhvatnost, ulazak u gotovo sve pore odgojno-obrazovnog procesa, drugačije predmete i nastavne jedinice, mijenjanje načina vrednovanja i ocjenjivanja… Kako rekosmo, prepričavati nećemo. No ono što uz preporuku “digitalnog gušta” želimo reći je da prava opasnost za kurikularnu reformu, inače gotovo konsenzusom označenu kao nužnu, nije (samo) u tome da je neadekvatno spomenuta u nekom PDF-u, da su mogući ideološki uplivi i svjetonazorski sporovi, “žuti” medijski naslovi… Problem je u tome, a to je gotovo javna tajna, reforme obrazovnog sustava koje su već godinama prisutne u našem javnom prostoru, (p)ostaju fenomen jezika, a ne fenomen prakse. Iz jednog razloga - ne ulažu se sredstva.    

Reforma odgojno-obrazovnog sustava je ulog i to značajan - bivši ministar Mornar je govorio “da će se za reformu iz europskih fondova za razdoblje od 2016. do 2020. osigurati 130 milijuna eura.”.

Stoga sam mišljenja da nam kurikularna reforma ne treba, ne trebamo simulirati da ju radimo i ne trebamo farsu ako nemamo sredstva i volju za:

- koncept visokog obrazovanja koje će stvarati učitelje i profesore spremnije za reformirane odgojno-obrazovne procese

- formiranje metoda za sprečavanje negativne selekcije pri zapošljavanju u odgojno-obrazovne ustanove

- školski menadžment koji je dovoljno motiviran, autonoman i fleksibilan za svakodnevno reagiranje na nove potrebe učenika i društva

- edukaciju i edukativne materijale učitelja koji neće biti samo “slobodan dan na seminaru” već doista pravi proces učenja

- proizvodnju novih odgojno-obrazovnih sadržaja dostupnih učenicima i profesorima  

- svakodnevno investiranje u nastavna sredstava, alate i tehnologiju

U kontekstu posljednje navedenog za primjer uzmimo aktualnu temu 3D printanja. Riječ je o nevjerojatno propulzivnom području (preporučujem preglednu knjigu 3D Printing Will Rock the World) koje se mijenja na svakodnevnoj bazi te implicira da 3D modeliranje sve češće doživljavamo kao sastavni dio nove pismenosti usko vezane upravo za razvoj potrebnih proizvodnih ekonomskih sektora. Ne postoji službena statistika, ali ne vjerujem da broj 3D printera u svim osnovnim i srednjim školama Hrvatske trenutno prelazi 10 (riječima: deset), a moguće je da niti jedna nema kupljene licence za najprofesionalnije i najkvalitetnije softvere kao što su npr. oni Autodeska. Ako se promijene riječi s kojima ćemo govoriti o obrazovanju, a u učionici nemamo 3D printere, odgovarajuće programe i dobre profesore koji pobuđuju stvaralačku strast, ne radimo reformu nego priču o reformi…

Jednako tako, kao dio reformi šuljaju se i vrlo poželjne promjene na planu pristupa lektiri dio čega je i značajnije uvođenje stripa. No ako školska knjižnica u školi prosječne veličine od 500 učenika neće imati sredstva za nabavku bar 30 primjeraka svakog stripa koji se nalazi na popisu, ima li smisla tvrditi da provodimo reformu? Naravno da nema - to je je onda samo dobar Grouchov vic... Ne moramo govoriti o nečem tako "egzotičnom" kao stripu - isti princip vrijedi za sve nove naslove knjiga koji ulaze na osvježeni popis lektira, ali zbog izostanka sredstava na kapaljku stižu (ili uopće ne stižu!) do polica školskih knjižnica. Tu više ne govorimo ni o čem posebno reformskom već elementarnom...    

groucho

  

Da, novi kurikulum je dijelom i pitanje svjetonazora, vrijednosnih sustava koje želimo promicati, ali u kojem god obliku o njemu govorili, on je pitanje postotka. Jednako vrijedi i za kulturu koja je zapela na nevjerojatno malenih 0,49 % proračuna…

Da parafraziramo izreku “djela, a ne riječi”, recimo “kune, a ne riječi”. Zvuči surovo kada govorimo o djeci i obrazovanju, ali je tako… Stoga u odluci o proračunskim stavkama leži početak odgovora na pitanje hoćemo li i kakvu reformu odgojno-obrazovnog sustava imati.