Zvonilo je zvono (dobro, netko je potrubio na cesti) i sat lektire Sanjara je počeo. Sanjari su se okupili u razredu (dobro, sjedili smo vani u kafiću). Sat lektire u kafiću? Joj, ta današnja mladež (dobro, svi smo odrasli)! Lektira u kolovozu? Zašto ne! Napokon nas nitko ne ocjenjuje, možemo izabrati bilo koju knjigu s popisa i nitko nas neće osuđivati jer smo se vratili klasiku kojeg nismo stigli pročitati jer je sutradan bio ispit iz matematike ili dječjoj knjizi jer smo kao „preodrasli“ za takvu književnost. Kao učiteljica Sanjalica morala sam paziti na red i svakom dati priliku da kaže što je pročitao te se nisam brinula jesu li moji učenici svoju lektiru prepisali. Znala sam da su izabrali čitati nešto što ih od lektire zanima i da neću morati dijeliti loše ocjene.

Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Sanjari

Pročitana knjiga: tematska rasprava o lektirama kojima se vraćamo

Datum rasprave: 4. 8. 2015.

Učenica Tamara izabrala je klasik Oscara Wildea Važno je zvati se Ernest, koji je pročitala na engleskom. Samo djelo nije na popisu lektire, ali autor jest. Nismo cjepidlačili jer važno je da se čitalo, a za samu dramu učenica je rekla da je površna, ali zabavna. Dobila je bod u zalaganje zbog čitanja djela na originalu.

Učenica Tea pročitala je omladinski favorit, roman Lovac u žitu J. D. Salingera. oko ovog romana lomila su se koplja u razredu jer je jedan dio smatrao glavnog lika pozitivnim i zanimljivim, dok je jedan dio smatrao Holdena razmaženim bogataškim sinčićem (bilo je i prijašnjih čitateljskih rasprava o ovom romanu, pa bacite pogled). Učenica Tea pozitivnim je ocijenila laku čitljivost romana i lika koji nije crno-bijel te nije našla mana romanu, za razliku od nekih svojih suučenika.

Učenica Orbi bila je vrlo vrijedna te je pročitala cijeli serijal knjiga o Adrianu Moleu spisateljice Sue Towsend. Oduševljenje likom Adriana nije mogla prikriti, čak i u knjigama serijala gdje je već odrastao. Pohvalila je autoričin stil i humor, a negativnim je ocijenila samo političke reference koje su u današnje doba zastarjele i više nisu aktualne, pa bi njihovo značenje za radnju vrlo vjerojatno moglo promaknuti većini čitatelja, osim možda učenicima na dodatnoj nastavi iz političke povijesti Velike Britanije (okupljaju se ponedjeljkom 7. sat). Učenica je također primijetila da bi serijal o Adrianu trebalo u lektiri premjestiti u srednju školu umjesto trenutne osnovne škole jer su određene teme aktualne i zanimljive tek kad se već naveliko izlazi i već prestaje očigledno čitati Teen (upozorenje: zastarjela referenca tinejdžerice iz ranih dvijetisućitih).

Učenik Franko nije pročitao djelo s popisa lektire nego jedno koje prema njegovu mišljenju (a i njegove učiteljice Sanjalice) treba svakako uvrstiti na taj popis. Riječ je o knjizi Timi Promašaj: Pogreške se događaju autora Stephena Pastisa. Roman je duhovit, lako se čita, prijevod je odličan, a ilustracije također izvrsno nadopunjavaju priču. Nije mu našao zamjerki.

Učiteljica je postala učenica pa sam govorila o zbirkama novela G. de Maupassantea Na vodi i druge novele. Ono što me u svakoj priči osvojilo jest atmosfera koju je autor stvorio i njegov stil, te međuljudski odnosi koje izvrsno prikazuje, kao i svevremenost životnih pitanja kojima se bavi.

Ostali učenici markirali su s nastave, a neki su prespavali sat jer su mislili da taj nema nastave i da je vikend, a imali smo i učenicu na razmjeni Sanjicu Alijević te je sat svakako bio uspješan. Uz svoj dnevnik čitanja / bilješke o lektiri / osvrt na djelo koje su učenici u svojim glavama donijeli na sat, raspravljali smo i o našim iskustvima s lektirom u školi te spominjali djela koje bi trebalo uvrstiti na popis, te neka koja bi trebalo maknuti s popisa obveznih djela, s obzirom da je ljubav prema čitanju u školskom dobu vrlo nježan cvijet i da ga treba zalijevati i hraniti prikladnim knjigama i ne gušiti preteškim zalogajima koji su prikladniji odraslom cvijetu ili nekvalitetnom knjiškom hranom neprilagođenom baš toj vrsti cvijeta.

Lektirne knjige ostavile su svakakve, i pozitivne i negativne tragove na učenike Sanjare, pa su kao pozitivne naveli knjige Trojica u Trnju (Pavličić), Vlak u snijegu (Lovrak), Divlji konj (Prosenjak), Bijeli klaun (Miloš), Kiklop (Marinković), Miševi i mačke naglavačke (Paljetak), Strah u Ulici lipa (Matošec) - ovaj se roman našao i na popisu negativnih, Putovanje Plave Strijele (Rodari) i djela Julesa Verna, dok su izgnanstvo sa Sanjarske lektirne liste dobili Zlatarevo zlato (Šenoa), Smrt Smail-age Čengića (Mažuranić), Dubravka (Gundulić), Duga (Šimunović), Zagrebačka priča (Dovjak-Matković), Zlatni danci (Truhelka), Robinson Crusoe (Defoe) – knjiga i na negativnoj i na pozitivnoj listi. Kritika navedenih knjiga uglavnom se odnosi na neprimjerenost za dob i nemogućnost shvaćanja i uživanja u djelu koje bi u odrasloj dobi bilo puno prijemčljivije i zanimljivije čitatelju nego u školi. Određena djela ostavila su zbog tematike traume na nevinim čitateljskim dušama Sanjara.

U lektiru, osim gore navedenog Timija, treba uvrstiti Pet prijatelja, Jorgovanić – Ljubav na odru, više djela Marije Jurić Zagorke, Agathu Christie, Jane Austen, serijal o Percyju Jacksonu, Ugrešić - Štefica Cvek u raljama života i Ćopić - Orlovi rano lete. Usto, trebalo bi revidirati cjelokupni popis i uvrstiti moderna kvalitetna djela s aktualnim temama, uz određene klasike.

Zaključak je cjelokupnog sata lektire Sanjara i sentimentalnog putovanja među uspomene školskih dana da se lektiru treba čitati i kao odrastao, da je čitateljsko iskustvo neprocjenjivo i vrlo važno od rane dobi. Svi mi ne bismo bili zajedno na ovom druženju da nam čitanje nije važan dio života, a ono se kod većine kao ljubav prema knjigama pojavilo dok smo još jurili za loptom i preskakali lastik (upozorenje: zastarjela referenca djeteta u devedesetima).