Libraries are the pillars of our democracy.

Toni Morrison

Ex Libris: The New York Public Library (2017) izuzetan je dokumentarni film, četrdeset i prvi u filmografiji velikog Fredericka Wisemana, a koji doista zorno pokazuje što sve za društvo čine narodne knjižnice, u ovom slučaju brojni ogranci njujorške javne biblioteke.

Trosatni nas dokumentarac, zamišljen kao niz brzoizmjenjujućih kratkiša, osvještava u kolikoj su mjeri i na koje sve načine gradske knjižnice na raspolaganju svim članovima zajednice, napose ugroženim skupinama stanovništva, pripadnicima manjinskih grupa i osobama s posebnim potrebama, pa tako i krajnje neprivilegiranim pojedincima, nezaposlenima, beskućnicima, imigrantima, dakle, onima s ruba tog mitskog megalopolisa koji svakim ulaskom u knjižnicu nakratko prestaju biti prepušteni sebi, odjednom imaju nekoga svog i nekamo ipak bar malo pripadaju.

Kompleksne potrebe

Središnjoj knjižnici u reprezentativnom zdanju na Petoj aveniji po čijim monumentalnim stubama turisti snimaju selfije, kao i manjim, kvartovskim ograncima Manhattana i Bronxa smještenim u neusporedivo skromnije, sasvim obične zgrade po udaljenim i siromašnijim četvrtima, zajedničko je jedno: sve one, a ima ih stotinjak, kao mjesto dobrodošlice i inkluzije, odnosno susreta različitih društvenih skupina, popravljaju, pa i spašavaju živote.

Kako suvremena knjižnica nije tek puko spremište knjiga, a u njezinu je fokusu u novije doba daleko više od knjižnične građe korisnik, upravo njegove sve kompleksnije potrebe za informacijom, znanjem i cjeloživotnim učenjem nastoje zadovoljiti i njujorške biblioteke, a što ih, očito je iz ovih vinjeta, čini živim prostorom edukacije, savjetovanja, ali i relaksacije, ohrabrenja.

Kako suvremena knjižnica nije tek puko spremište knjiga, a u njezinu je fokusu u novije doba daleko više od knjižnične građe korisnik.

U kadrovima ovog na prvu zastrašujuće podugačkog filma, a čijih će vam 197 minuta na kraju vjerojatno i prebrzo proći, izmjenjuje se knjižnično osoblje raznorodnih specijalizacija s korisnicima različitih starosnih, obrazovnih i interesnih profila, pa tako starice uživaju na satovima break dancea, mame s bebama sudjeluju u raspjevanom čitanju slikovnica, dok osnovnoškolci pohađaju tečaj robotike. Da korisnici knjižnicu doživljavaju domaćim i bliskim prostorom očito je iz mnogih scena, pa npr. izlaganje gostujućeg autora jedna elegantna, mlada žena sluša opušteno podvijenih nogu, dok na nekom drugom predavanju nalazimo gospođu s pletivom u rukama, a obje se doimaju kao da su u svom dnevnom boravku.

Upoznat ćemo tumače za gluhe osobe, vidjeti kako se snimaju zvučne knjige za slijepe korisnike i otiskuju one na brajici. Kamera će nas povesti i na koncert klasične glazbe, pa uvesti na program Live from the NYPL kako bismo bar nakratko guštali u druženju s Patti Smith i Elvisom Costellom, prisustvovat ćemo i književnim susretima Books at Noon gdje moderatorica Jessica Strand ugošćuje evolucijskog teoretičara Richarda Dawkinsa, a potom i pjesnika Yusefa Komunyakaa.

Očaravajuća dinamika

Neće se redatelj libiti ni prisluškivanja sastanaka vodstva knjižnice iza zatvorenih vrata gdje neki stručni i dobronamjerni ljudi raspravljaju o digitalizaciji i financijama, ukratko, promišljaju kako unaprijediti poslovanje, a svojim korisnicima pružiti još kvalitetniju uslugu. Zagledat će ljubopitljiva kamera i u fizionomije posjetitelja (a bogme i u ekrane laptopa, bilježnice, unutrašnjost torbi) koji u raskošnim čitaonicama starinske knjižnice u središtu grada pretražuju članke o neizlječivim bolestima, pregledavaju digitalizirane novine iz davnina, bindžaju, drijemaju, bilježe podatke ili ih fotkaju mobitelima, mršte se i smijulje. A svi oni, jasno se to može pročitati s njihovih lica, borave u knjižnici, jer im je ondje lijepo, mirnije i toplije nego igdje drugdje.

Wiseman je posve specifičan dokumentarist, jer u svojim filmovima izbjegava interakcije s protagonistima.

Očaravajuće je svjedočiti dinamici brojnih knjižničnih zbivanja, na koji sat prepustiti se pjenušavom krvotoku jednog golemog i moćnog organizma, a jednako je tako razgaljujuće shvatiti da mnoge od tih aktivnosti provode i knjižničari kod nas, evo, možda baš u malenoj biblioteci u prvom susjedstvu. I tako stižemo do zaključka oko kojeg ćemo se, vjerujem, složiti svi, bez obzira je li nam knjižnica radno mjesto ili igraonica, čitaonica, utočište od svijeta - knjižničarstvo je vrijedno zanimanje, a knjižnice... bez njih, bili bismo siromašniji i svakako nesretniji.

Ex Libris: The New York Public Library najnovije je ostvarenje Fredericka Wisemana, barda američkog dokumentarizma, koji je svoje cjelokupno umjetničko djelovanje posvetio portretiranju državnih institucija, pa je prije bibliotekarskog miljea istraživao, primjerice, zdravstvene, obrazovne i muzejske ustanove te policijski sustav. Wiseman je posve specifičan dokumentarist, jer u svojim filmovima izbjegava interakcije s protagonistima, kod njega nema intervjua s akterima, ali ni pripovjedačkog glasa iz offa, pa je tako i ovaj rad naprosto precizan uvid u zatečeno stanje, u potpunosti oslobođen autorovih refleksivnih komentara, što će samo pridonijeti gledateljevom doživljaju viđenog.