Dragi moj Tone, si dobro, kade si?
Povodom Svjetskog dana pisanja pisama, 11. svibnja ove godine Gradska knjižnica Crikvenica raspisala je zanimljiv natječaj...
...za najbolje pismo „Pišem ti, prijatelju...“. Motivacija je bila izrečena ovim riječima:
Život je brz, a prijatelji zanemareni. Evo prilike da ih se sjetite, ili da napišete pismo, zašto ne, nepoznatom prijatelju/ici s kojim ćete podijeliti razmišljanja o životu, nadama, snovima, očekivanjima, idealima ili o...
Cilj Svjetskog dana pisanja pisama je skrenuti nam svima pozornost na važnost i prisnost komunikacije kroz rukom napisano pismo, a koje s razvojem elektroničkog dopisivanja postaje ved pomalo zaboravljeno. Kada ste zadnji put napisali pismo? Jesmo li zaboravili rukom pisana pisma? Svijet želi sačuvati tradiciju pisanja pisama, jer citirajmo: „pisanje pisama umjetnost je koja ispunjava i onoga koji pismo piše, ali i onog koji ga prima. Jer, ima nešto čarobno, tajnovito i sasvim osobno u nizanju rečenica i otkrivanju osjećaja na površini papira. Pišući pismo, odvajamo komadić vlastitog vremena, posvećujući se drugima. Pisanje pisma, osim toga, svojevrsna je gimnastika mozga i moždanih vijuga, sjajna vježba za male, sive stanice, ali i, tvrde psiholozi, sasvim poseban oblik samoterapije i psihoanalize. Pisanje pisma zbog svega toga sasvim je intiman i topao oblik komunikacije, ona karika koja toliko nedostaje u komunikaciji putem računala.“
Pozvani su bili svi, od onih koji su tek počeli pisati slova do zlatnih godina, od 7 do 107, a jedini jasno izražen uvjet bio je da pismo bude pisano rukom. Možemo li još uvijek pisati rukom, nakon što je ruka već poprimila zgrčeni oblik od miša i tipkanja? Ovo je baš bio izazov.
Najbolje pismo u kategoriji odraslih došlo je i do nas. Istina, nije nam sletjelo u fizički, već u virtualni sandučić. Nagrađeno pismo "Dragi moj Tone", 'poslano na natječaj pod šifrom "Pijerina" donosimo u cijelosti.
Kostrena, 24. decembra, 1950 i neke
Dragi moj Tone,
Si dobro, kade si? Po čigoven moru se valjaš? Čigove zvezde večeras za put pitaš?
Ta prvi dan je Sv.Lucija bila i šenicu san posadila. Danaska smo lipu šmrikvu otpilili, večeras će je okrunit dica.
Znaš Tone, onaj bakalar ča si pasani vijaj donesal, dobro san stukla i tri dani namakala. Danas san njega i palentu skuhala.
Viš, mi sega imamo, samo mene duša i telo boli, ča tebe za blagdani doma ni.
Mića je prohodila, ma otac je debul, a i nona se počela zgubljivat.
Tone, facadu smo načinili, ki zna, će ti se pijažat? Još samo neš da storimo, pa da moreš brod pušćat.
A sad će ti par besed mat napisat.
Ala bog, dojdi nan.
Vole te tvoja žena i dica.
Mili moj sine,
Mate j' nogu spahnul, Paškva je va špitalu, Jož je partil, Luca da je madrun prekinul i Edvija da ima sušicu, a Tonica da je znebila.
Viš sinko moj, nigder niš dobroga, se je puno nevolje.
Nego, kako si mi ti? Čuvaj mi se!
Šterna j' skopana i vrt. Ovi dani ću, ako me vrime pusti, cukarin posadit.
Znaš Toniću, mali je dešpetljiv i fanj lažljiv, ma je dobar, a ona mića prška va se se pača.
Tone, strah me za oca. Kad god iman malo vrimena v rukah mi je krunica. Niš se ti ne poidaj,
za seh se molin i tebe puno volin.
Mat
A ja pačere, neznan je ti Marija va pasanen listu napisala, aš ga je na prešu inpoštala, da nan se koza Bela ojarila. Imela je dva lipa jarčića s pindulićin pod vraton.
Ala sad bog sine moj
Voli te tvoja mat Pijerina.
Pod šifrom "Pijerina" krije se Branka Kržik Longin. O motivaciji i pozadini pisma kaže sljedeće:
Ovo pismo je zmišljeno, ma to ne znači da va njemu ni istine. Pisalo se skoro o semu, samo ne one grde stvari ke su se va familjah dogajale, da se oni ki su dugo, preveć ne poidaju.
Na semu se šparalo, pa tako i na karte, zato su puno put i žena i mat pisale na isten folju.
Z mesta san kade je skoro saka kuća imela nekoga na moru, pa san se kot dite puno toga i naposlušala, a va kasnejeh letah i neš od sega toga va pjesme pretočila.
Branka Kržik Longin
Svitlo dana su joj ugljedale četire zbirke pjesam: "Kostreno moj slatki pelinu", "Škatulica", "Puti su za putovat" i "Kad misli muče". Neke od teh pjesam su i uglazbljene.
Jedna je od osnivača Katedre čakavskog Sabora Kostrena i tako je va Katedre se do danas, puneh 19 let.
Njeji Kostrenjani su joj pred par let lipo zafalili z nagradun za životno djelo, na ku je jako ponosna.
Posvetila ju je sen materan i ženan od pomorci.
Fotografije: hiddenwithyou.com