Da postavimo stvari ovako, što biste vi radije: da vam pored kuće radi dugoratska tvornica metalnih legura ili zadarska kemijska industrija koja duginim bojama boji more ili pak da vam se dva debela Nijemca izležavaju u dvorištu i zato vam još i plate?

Turizam i njegove negativne konotacije tematiziraju se često u umjetnosti, ali rijetko kao osnovna tema - ili je pripovjedna linija dio neke šire fabule ili se radi o čistom aktivizmu kao u slučaju TOURISTS GO HOME u Španjolskoj.

Taksativno nabrojiti od Venecije do Krfa čime se medijska javnost na Jadranu zabavlja, uopće nije teško: neodrživi razvoj (koji je to razvoj kroz ljudsku povijest bio održiv?); uništavanje lokalnog načina života sužavanjem javnog prostora, izmještanjem života iz starih gradskih jezgri (a koji je to današnji način života?); betonizacija, apartmanizacija ili, kraće, jedna velika kapitalistička retorta u kojoj sve postaje resort i plošna razglednica uz vladavinu klasičnih ljudskih nagona - antičko sebično ostvarivanje "sna" kreditnom karticom u kojoj svi nalaze svoje kastinsko mjesto u robno novčanoj razmjeni usluga između davatelja i primatelja. Prava zbrka. Taj turizam, je l'.

A mi smo odjednom svi ekolozi, a zadnji put smo prošetali divljom prirodom kad su nas u osnovnoj školi vodili na neki dosadni izlet promatranja pataka.

Svi smo alergični na gužve u državi koja rapidno gubi stanovnike.

Smeta nam kad se bogati pljačkaju cijenama butelja vina i kad se siromašni bune da ih cijede na poslu. Htjeli bi sezonu od 365 dana, a svake prijestupne idemo na izlete i radije ćemo humanitarno otići u Afriku nego li u Obrovac. Kompleksno? Nego što, turizam i nije ništa drugo nego raj za kompleksaše.

Primjerice, ja živim od turizma i ujedno ga mrzim i obožavam. A što je s ostalima?

Od ironije do sarkazma, uz cinike i realiste, kroz apsurd i humor, svatko od njih bar je kreativno pokušao pogledati masovnom turizmu u oči. Nekronološki i nekvalitativno, voilà TOP 5 od juga prema sjeveru:

1.

Dobrodošli u Igrane Kristine Kumrić Franzen je među našim turistarijem. Sa izvanpansionskim elementima iznenađenja. Pogledajte taj filmić o srži malog turističkog mjesta i skužit ćete da Roko Prč nije lagao kad je rekao da se Talijanima prodaje jedna, a Nijemcima druga priča. Pogledajte i sami.

2.

Ivica Jakšić Čokrić Puko, bolobrački "borac protiv turizma" u svojoj turističkoj galaksiji za cruistopere imena 0,03 CRUI/NE/SERI uspoređuje cruisere s Hanibalovim slonovima koji donose propast turizma. Knjiga koja imaginacijom miriše na Raymonda Quenaua. Do bola. Na Braču.

3.

Jerko Gregov stvorio je "Ništa" i ništa nije ostalo od toga. Pozvao je Prečane da dođu i dožive ništa: "Vrijeme je da se krene u nove projekte i nove ideje i zato s ponosom najavljujemo da će se 23.08. 2012. u Preku organizirati Ništa. Navečer neće biti ništa na Mulu, a ničega neće biti već od ranih jutarnjih sati na plaži Joz i na igralištu za odbojku."

Ništa nije pomogao ni intervju ni najava u Jutarnjem Listu.

4.

Franci Blašković, predsjednik Lige za borbu protiv turizma kaže "Nije turizam toliko kriv koliko mentalitet. Turizam je neutralan: koliko dobar toliko i loš. Loš zato jer je super za nepismenost i neobrazovanje i za sve što čovjeka pretvara definitivno u robu, u ovom slučaju u konobara koji nikako da napravi taj iskorak po kojem bi došao do nekih viših sadržaja. Jer ovako mu je super: ima zimmer frei, ljeti radi, po zimi se razbija alkoholom, knjiga ga ne interesira jer koji će mu k.... knjiga i obrazovanje, što će on učit i razbijati time glavu a da mu to u životu nikad ne koristi."

5.

Hladno pivo iz Gajnica ima veze s turizmom koliko i ja sati obuke za vođenje ljudi na Mars. Ali je njihov "Zimmer frei" svirao na našem vjenčanju. Mit und ohne ajvar. Vrh. Natürlich.

 

Za kraj bi se dalo primijetiti da medijski turizam ima svoj meta jezik: broj noćenja, dolazaka, ulaganje u kapacitete, podizanje razine usluge, proširivanje sadržaja, produljenje sezone, emitivna tržišta, promocija, dok se recimo isto to može primijeniti i na književnost. Kako, molim? Pa, prilično jednostavno – i jedno i drugo su proizvodi. Oko i jednog i drugog kruže metajezičari. A pisanje je manje kompleksan rad od stvaranja i provođenja djelo jednog kompleksnog paket aranžmana: za prvo ti treba papir i olovka, a za drugo avion, autobus, hoteli i popratni sadržaj.

Bit priče je da možeš ti imati popratnu priču kakvu želiš, ali ako hotel ne valja, nisi na vrijeme otišao na WC, servis na ručku šteka… sve pada u vodu. Zato je priča sve manje, a turista sve više. Književnost je neisplativa, dok je novac u uslugama. Pišu oni koji preživljavaju, a šute oni koji zarađuju. Nijemi, gluhi i oni koji ništa od ovoga ne vide.

I kakve sad ovo veze ima s gore istaknutim naslovom o antiturizmu? Pa, itekako ima: na globalnom tržištu primjerice praksa je da naše nacionalno zadužene institucije koje brinu o turizmu rade to na uobičajeno stihijski način – strani influenceri, blogeri, vlogeri, prodavači perja i magle imaju kraljevski tretman pod teretom poreznih nam obveznika i prodaju priču o Hrvatskoj. A mi pravimo promo filmove s poznatim Hrvatima.

Na globalnoj sceni ustvari od nas se nadalje ništa i ne očekuje doli da šutimo i domorodački dilamo romančiće na lokalnom jeziku među nama. Tu i tamo smo prevedeni, kad već nismo prepredeni, u kolonijalnim centrima moći kojima je turizam najljepša slika i prilika.