"Žestina" Deana Koontza: oznaka povjerljivo
Što biste učinili da u besanoj noći shvatite kako mirna ladanjska kuća u kojoj ste se htjeli odmoriti prestaje biti sigurno i prijateljsko mjesto? Kako biste reagirali u trenucima kada mirne zvukove prirode ljeti nadopunjuju krici očaja i smrti vaših prijatelja?
Dok životi vaših voljenih hlape iz njihovih zlostavljanih tijela u sobama koje od vas dijeli samo mračan hodnik, kako biste poligon smrti jednog psihopata pretvorili u vlastite vježbe preživljavanja?
FBI-eva jedinica iz Staklenika uhvatila se slučaja Žderača pauka, ubojice psihopata koji je dugi niz godina sijao teror uzimajući živote, a čiju je studiju rada u dosjeu iznio Dean Koontz na temelju ispovijedi preživjele žrtve, gospođice Chyne Shepard. Tim mladih istražitelja spremno je krenuo u analizu slučaja prezentirajući poznate činjenice. Voditeljica tima Sanja dala je članovima tima priliku da se objasne i obrazlože djelovanje Eldgara Vessa i dviju djevojaka koje su umakle čuvenom masovnom ubojici.
Vess je klasificiran kao tip serijskog ubojice čije je djelovanje detektirano kao izrazito organizirano i funkcionalno. Za razliku od ubojica koji traže zadovoljenje neke potrebe ili osvete, ili djeluju iz duboko induciranih trauma koje ih čine dezorganiziranim, brzopletim i sklonim pogreškama, Vess je izrazito funkcinalan član društva bez specifičnog tipa žrtava. Sadistička satisfakcija koju Vess traži ne leži u određenom tipu, lokaciji ili modusu operandi, već u intenzifikaciji osjeta i potrazi za onim što subjekt naziva žestinom. Analiza djelovanja psihopata tog kalibra svakako je bila žestoka. Na jednoj strani Vess je izazvao gađenje i otpor s obzirom na očiti nedostatak empatije, proizvoljnost i učinkovitost ubojstava, dok je na drugoj potakao na razmišljanje o motivima djelovanja i vjerojatnosti da izbjegne pravdi s tolikom količinom uzrokovane smrti. Koji su bili uzroci Vessova ubijanja? Kako je Vess uspjevao manipulirati dokazima? Kako je uspijevao održati respektabilan položaj u društvu, površne prijateljske odnose bez obitelji ili dubljih veza? Posao u policiji? Neobične odnose prema životinjama? Je li Vess primjer psihopata koji isključivo traži satisfakciju u vlastitoj deluziji, zamišljenoj žestini osjeta koju može ispuniti isključivo djelima čiji intenzitet nadilazi ljudskost ili primjer sadista koji je vođen potragom za moći i kontrolom kroz racionalizaciju putem žestine?
Tim FBI-evih agenata ubrzo je nakon Vessa pažnju prebacio na preživjelu žrtvu. Potrage za Vessovom tragičnom prošlosti prebačene su na Koontzov dosje u kojem aktivnosti dotične Chyne Shepard dolaze pod povećalo. Autor dosjea nije se bavio potencijalnim traumama subjekta ubojice – pokazao ga je kao savršeno funkcinirajući organizam koji je u stanju izbjeći pravdi na temelju vlastite inteligencije.
Umjesto analize onoga što je kuhalo u Vessovu umu, njegova poremećena sustava vrijednosti, Koontz se usmjerio na analizu preživjele žrtve. Time je i tim mladih istraživača svoju pažnju većinom usmjerio na viktimologiju i analizu djelovanja djevojke koja je mehanizmom "kocka je bačena" posvjedočila pohodu smrti u obiteljskoj kući najbolje prijateljice te uzela stvari u svoje ruke. Većini istraživača djelovanje dotične Chyne Shepard nije se činilo logičnim. Djevojka, studentica psihologije, upravo u kriminalistici, igrom slučaja našla se u mreži psihopatskog uma koji nije znala protumačiti. Učinila je ono što nitko od navedenih agenata ne bi poduzeo na svoju ruku – krenula je za ubojicom. Dok je impulzivno djelovanje za spas najbolje prijateljice većini bilo logično te je Chynu izvuklo iz utočišta koje ju je spasilo od Vessa, sva njezina daljnja djelovanja protumačena su kao, u najmanju ruku, neobična.
Dok je Dean Koontz pažnju prebacio na djevojčinu tragičnu prošlost koja bi mogla opravdati kompleks heroja i suicidalno djelovanje, tim se teško mogao pomiriti s opravdanošću nelogičnih situacija u kojima se Chyna nalazila vlastitom krivicom. Većina je zaključila kako iznova i iznova ulaziti u prikolicu ludog ubojice gdje se nalaze mrtve i izmrcvarene žrtve posljednjih napada na temelju jedne slike i nekoliko rečenica o otetoj djevojci skrivenoj u podrumu bez konzultacije pomoći izvana ili barem pištolja koji je preotela o žrtvi govore puno više nego o samom ubojici. Identifikacija s djevojčicom Ariel na temelju koje je Chyna krenula u suicidalnu misiju spašavanja i traumatska prošlost istražiteljima se činila nedostatnim za profil žrtve. Uz svu hrabrost, izdržljivost i snagu koja se pokazala u liku, tim je svakako zaključio kako Chyna Shepard ne bi mogla raditi u bihevioralnim jedinicama FBI-a usprkos svom obrazovanju. Koontzov profil žrtve i ubojice tim je u konačnici ocijenio s 3,55.
Po završetku analize ekipa se udaljila na druženje. Do sljedećeg slučaja masovnih ubojica i psihopata odlučili su se za pite od krumpira i književnost.