Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Sanjari

Pročitana knjiga: Polarno svjetlo 

Autor: Philip Pullman  

Datum rasprave: 

Prosinac je obično mjesec velikih očekivanja, veselja, gripe, snijega, (ne)ispunjenih želja, blagdana, slavlja, druženja i puno slatkiša, poput adventskog kalendara s čokoladicama svih vrsta. Tako je i naša Sanjarska rasprava bila u tom stilu, makar je snijega bilo samo u knjizi, pa smo samo u mašti dopunili blagdansko-zimski ugođaj pahuljama.

Na ovoj dosad najnekonvencionalnijoj raspravi (u dobrom i ne tako dobrom smislu) bilo je svega, ali kao što to biva sa sjećanjima, nešto se izgubi, nešto ostane, pa tako u našem adventskom kalendaru rasprave ostade svakojakih čokoladica, pa da vidimo što se krije iza svakog prozorčića:

1. Franko je slavio rođendan (a i ja sa zakašnjenjem) pa smo tako na početku uživali u genijalnoj torti (čokoladica s trostrukim čokoladnim punjenjem).

3. Na raspravi su bili naši najmlađi budući članovi Olivia i Adriano (SČK-ove nade za budućnost ponosnih roditelja Stelle i Andreja) koji su bili divno osvježenje i  jedne od najpristojnijih i najslađih beba koje smo ikad vidjeli - eto, i mi podupiremo akciju Čitaj mi! (kinder čokoladica).

4. Raspravu su strogim kritičkim okom pratili studenti knjižničarstva (i vjerojatno se pitali mili Bože kud su zašli, osobito kad se rasprava malo raspala, ali iz  pogrešaka se najbolje uči) (čokoladica sa žele bombonom, netko voli, netko ne).

8. Ocjene knjige išle su od dvojke do petice, s početnom (i završnom) prosječnom ocjenom 3, 98 (griotta čokoladica, gorko i slatko).

11. Neki su pročitali cijelu knjigu, neki tek počeli, pa nisu htjeli ocjenjivati nešto o čemu ne znaju dovoljno (od njih se može nešto naučiti) (čokoladica iznenađenja, ne znaš dok ne probaš).

12. Stella je rekla da je zanimljivo što je SČK po prvi put čitao nešto nekonvencionalno za čitateljski klub, dakle, knjigu za djecu i mlade (iako je to relativan pojam) što je bila namjera još odavno, ali trebalo nam je dvije sezone da se odvažimo na takvo nešto... nekima se svidjelo, nekima ne, ali poanta i jest da izađemo katkad iz vlastitih okvira i probamo nešto drugačije (još jedna kinder čokoladica, al tko bi joj odolio).

17. Kako je knjiga dio trilogije, kraj je bio poprilično slab i većini se nije svidio, ali zato nam ostaje da pročitamo nastavak, kao što su nam zaljubljenici u trilogiju svesrdno preporučili (jaffa čokoladica, moraš pojesti sve dijelove)

19. Likovi u knjizi kretali su se od simpatičnih do odbojnih, a najzanimljivija ideja je bila ideja daemona, materijalizacije osobnosti osobe u obliku životinje. Dakako, i mi smo razmišljali kako bi naši daemoni izgledali, Vesna je bila najsigurnija i rekla da bi to bila vjeverica (ako se dobro sjećam), i drugi su bili uglavnom u tom stilu, a zaključili smo da bi bilo stvarno nezgodno da (poput jednog lika u knjizi) to bude morska životinja i prikuje nas uz more... što bi tek bilo da je čovječja ribica :D... (čokoladica s lješnjakom)

20. Mnogi su imali problema s lošim prijevodom, a i izdanjem knjige gdje su se neke stranice ponavljale, pa je i dojam knjige ponešto drugačiji, ali provukla se nekako ( K+ „nutella“)

21. Voditeljica (tj. ja) je izgubila (dobar) glas i zdravlje i jedva preživjela raspravu u jednom komadu (netko mi je odrezao daemona kao djeci u knjizi), a što se događalo na raspravi dok sam pokušavala doći k sebi u Striboru, tko to zna... (pokvarena čokoladica od mentola)

22. Vesna je rekla da je ovo prva rasprava na kojoj je sudjelovala gdje ljudi slušaju jedni druge (pločica čokolade, svakom po jedna kockica)

23. Ostale čokoladice su se rasule posvud iz kalendara, pokupio je tko je što stigao, dobri stari Murphy nas je udavio demonstracijom svojih zakona na raspravi, ali smo mu se nasmijali u brk i namazali mu lice čokoladom... toliko od mog temperaturno-subjektivnog sjećanja na raspravu, pa nek si Proust misli sa svojim čajnim kolačićima...

Sanja i njen daemon Sanjalica