"Rakova obratnica" Henryja Millera: sloboda pojedinca u središtu
Izvješće sa sastanka ljetne grupe Studentskog čitateljskog kluba održanog 6. rujna 2012.
Kao što to obično biva u bajkama, a katkad i u životu, čarobni broj tri bio je simbol okupljanja ljetne grupe u četvrtak, 6. 9. '12. (svi brojevi djeljivi s tri). U šest sati (djeljivo s tri) popodneva toga okupiše se tri vrle vitez-djeve, Nikol Neustrašiva, Stella Snažna i moja malenkost, Sanja Sanjiva. Kako bajkama priliči, uputismo se prema kućici od slatkiša da nahranimo svoje nepce za što slađe knjižno izjašnjavanje… Tri kolača za tri nepca neutaživa pristigoše i rasprava započe…
Prije svega, valja napomenuti da je stupanj pročitanosti knjige bio 1.5 (opet djeljivo s tri), dakle, Nikol pročita pola, Stella nepročita, a ja pročitah cijelu knjigu. Ocjene na početku, a tako i ostade, bijahu 3 (Nikol) i 4 (Sanjiva), dok Stella ne želeći ocijeniti nešto što ne pročita i upozna (da se toga svi pridržavaju, bio bi ljepši svijet) ne dade svoj sud. Ocjena, dakle, bijaše 3.5.
Vraćamo se u moderni diskurs. Kako bi sve sudionice bile uključene u raspravu ravnopravno, teme na raspravi bile su više općenito vezano uz knjige, s povremenim poveznicama sa samim romanom.
Kako je roman pisan uglavnom tehnikom struje svijesti, raspravljale smo o toj tehnici iz perspektive čitatelja te zaključile da je uglavnom ne preferiramo jer pisci vrlo teško postižu da njihovu struju svijesti možemo pratiti i dolaziti do zaključaka do kojih dolaze na taj način. Dakle, kvalitetna struja svijesti je rijetka, a kad je loše napisana, razbija čitljivost cijele knjige. U slučaju ovog romana bilo je dosta teško uhvatiti taj vlak Millerove svijesti što knjigu čini teže čitljivom. Ipak smo zaključile da roman ima briljantnih dijelova, slika i mudrih izreka, ali da je općenito nepovezan, nedostaje nešto što bi te dijelove vezalo u cjelinu.
Na pitanje o tome kakve knjige želimo čitati zajednički je zaključak da to ovisi o raspoloženju, dok specifično Stella reče da voli novinarski stil (hemingvejski) te knjige s kojima se može poistovjetiti, s tim da budu nepredvidive, dok Nikol reče da ne voli puno opisa i ne voli kad joj netko preporučuje knjige.
Zaključile smo uz to i da ova knjiga nije za ljeto i da bi mnogo bolje pala na želudac zimi, da je dobra, ali teška. Jedna je od iritantnih stvari korištenje francuskih izraza (kao i u Loliti) koji ovaj put nisu čak ni prevedeni.
Sam je sadržaj knjige šarolik, a zaključile smo da je glavni cilj glavnog lika dobro se najesti i da ima genijalne ideje kako to ostvariti bez imalo novca. Druga je njegova preokupacija seks (uglavnom s prostitutkama) te je Nikol istakla jedan vrlo živopisan opis genitalija jedne od njegovih omiljenih prostitutki. Stella je pročitala taj dio i rekla da joj se sviđa stil.
Raspravljalo se i o odnosu prema drugim osobama i seksu i svođenju osoba na genitalije te smo zaključili da svatko nalazi u suprotnom spolu ono što mu odgovara, što smo zaključile da je i ideja romana - zastupanje slobode pojedinca. Povela se tema i o razlikama u seksualnim slobodama i izražavanju današnjeg doba i doba objavljivanja romana te smo zaključile da je danas dostupno više informacija i seks više nije tabu kao tridesetih godina.
Okolnosti objavljivanja knjige (objavljena tridesetih godina 20. st. te izazvala skandale, bila je zabranjivana, autor je predložen za Nobelovu nagradu, ali je nije dobio jer se nije želio «upristojiti» i sl.) bile su i razlog zašto se knjiga našla kao prijedlog za čitanje i zašto smo zaključile da je treba promatrati u duhu tog vremena, kao inovativnu knjigu koja ruši tabue i zagovara slobode… I definitivno je treba čitati zimi, a možda i kad još malo porastemo, kako je predložila Nikol.
Kod prijedloga za iduću knjigu bilo je neslaganja i svi su prijedlozi (od Stranca do Ferića) nekako ostali neprihvaćeni, odlučile smo se za metodu slučajnosti i uputile u Gradsku knjižnicu naći na policama neku tanku knjigu u više primjeraka koju nismo dosad čitali… Stella je kumovala izboru knjige Bezimena Jagode Marinić ponukana odličnim recenzijama na koricama knjige (a kakve će staviti nego odlične). Ako ne valja, na lomaču, gdje ja mislim da ću završiti zbog predlaganja Millera koji je sve uplašio pa nisu došli. I evo, imamo novu knjigu za zadnji sastanak ljetne grupe. Nadam se da će na idućem sastanku biti više duša koje se ovaj put preplašeno sakriše u zakutke i ne pojaviše se (kolači su bili odlični, pa si mislite). Kako je Stella i dokazala, ne morate čak ni pročitati knjigu da biste kvalitetno doprinijeli raspravi, zato, dođite, družimo se, jer naš klub nije samo rasprava o knjizi, već i stvaranje malog dijela svemira u kojemu dijelimo nešto što nam je zajedničko - ljubav prema knjigama (i kolačima) i ostvarujemo kvalitetnu razmjenu mišljenja o fikciji i životu (gdje je tu uopće razlika?).