"Orkanski visovi" Emily Brontë: kad Heathcliff postane tipičan Zagorac
Prva stvar koju trebate znati o „Orkanskim visovima“ jest da roman ima dosta likova. Rekao bih možda i previše, ali 90 % ih premine do kraja knjige tako da ne trebate crtat obiteljska stabla i povezivat rođenja/udaje/smrti crvenom špagicom.
Prije početka ovog osvrta, mali savjet za vas koji ovo čitate: Nemojte bit lijeni. „Zašto, Franko?“ pitate se. Zato što se ovaj osvrt trebao pojavit na webu Gradske knjižnice negdje u travnju. Koji je sad mjesec, Franko? Sad je kraj srpnja. Vruće je. Tu i tamo pirka vjetrić, al' VRUĆE. JE. Ljudi se brčkaju u moru, ispijaju koktele, čitaju knjige dok im se nožni prstići hlade u raju. A gdje si ti, Franko? Ti si ispred kompjutera, pišeš zakašnjeli osvrt na Orkanske visove. Nisi na moru, ne ispijaš koktele (živjela Cedevita!) i ne čitaš knjigu koju ovog momenta želiš čitat (gledaju me Ecovi Lososi i Gaimanov Ocean na kraju staze sa stola i čujem ih kako potiho plaču: Čitaaaaaj me). Nemojte. Bit. Lijeni. I. Pišite. Osvrte. Na. Vrijeme.
*otvaram ladicu od radnog stola u potrazi za zgužvanim listom papira na kojem je naša najdraža voditeljica Sanjalica upisivala ocjene, impresije, prijedloge za čitanje i datum idućeg sastanka*
Da razriješimo odmah ocjenu/ocjene u samom startu. Orkanski visovi (u originalu Wuthering heights) autorice Emily Brontë u prvom krugu rasprave dobili su ocjenu 3,8, koja se do kraja rasprave popela na 3,89. Solidna četvorka. Riječ je o njezinom jedinom romanu, objavljenom 1847. godine pod pseudonimom Ellis Bell. Na raspravi je sudjelovalo 9 romantičnih dušica spremnih za razgovor o ljubavnim avanturama Heathcliffa i njegove neprežaljene Catherine. Prva stvar koju trebate znati o „Orkanskim visovima“ jest da roman ima dosta likova. Rekao bih možda i previše, ali 90 % ih premine do kraja knjige tako da ne trebate crtat obiteljska stabla i povezivat rođenja/udaje/smrti crvenom špagicom. „Franko, sad si nam spoilao da ih 90 % premine do kraja knjige.“ Čitatelji dragi, roman je iz 1847. Sad je 2015. Svi su mrtvi dosad. Idemo dalje.
Protagonist ili možda bolje rečeno antiheroj čitave priče jest Heathcliff, siroče koje je pronađeno na ulicama Liverpoola i koje posvoji gospodin Earnshaw te ga dovede u svoju obiteljsku kuću. Tamo se zaljubi u Eanrshawovu kćerku, razmaženu Catherine. Sve je divno, krasno i nevino dok su djeca, no do problema dođe kad se mnogo godina kasnije Catherine zaruči za imućnog Edgara Lintona, isključivo zbog njegovog društvenog statusa. Razočaran, bijesan i protjeran iz grada, Heathcliff se zaklinje na osvetu. Tijekom rasprave bili smo podijeljeni u dva tima – oni koji razumiju i brane Heathcliffovu i Catherininu ljubav, te opravdavaju njihovo ponašanje svih godina njihova odnosa te oni kojima su i Heathcliff i Catherine razmažena derišta koja nikad u potpunosti nisu odrasla, te kako njihova ljubav „nije najveća ljubav IKAD“. Ja spadam u ovu potonju grupicu s obzirom da sam stekao dojam da svih tih godina ni jedan ni drugi lik nisu odrasli, nisu napredovali. Kada gledate ili čitate o nekim likovima godinama, vi želite i navijate da ti likovi „rastu“, da se nadograđuju, da ŽIVE. Ovo dvoje, ne. Onakvi kakvi su bili kao klinci, ostali su i kao tridesetogodišnjaci. Dvije tvrdoglave mazge koje ne odstupaju od svojih stavova na svoju štetu i uz to narušavaju živote svih oko sebe. Od ostalih likova, nekako smo često spominjali sluškinju Nelly, dežurnu „društvenu mrežu“ romana koja zna i najsitnije detalje u vezi sa svim mogućim likovima u romanu. Također smo izrazili i svoje čuđenje da je dotična nadživjela praktički sve ostale likove. Go, Nelly.
Idući put čitamo (? ovo je dosta konfuzno sad) Oglede o ljubavi čiji ste osvrt mogli pročitati već na webu Gradske knjižnice Rijeka jer njihova autorica nije lijena i trenutno leži na luftiću, ispija koktel s puno leda i čita knjigu iz srednjoškolske literature za raspravu u kolovozu. Nemojte. Bit. Lijeni.
Voli vas, Franko.
Najbolji citati rasprave (ne stavljam sebe na prvo mjesto, ovo je Sanjalica napisala):
„Falabogu, umrla je dvadeset stranica nakon.“ (Franko)
„Heathcliff mi je vrhić.“ (Orbi – nije čitala knjigu.)
„I onda ovaj umre, tu sam umro od smijeha.“ (Franko)
„Heathcliff, tipičan Zagorac“ (Orbi – ponovno, nije čitala knjigu.)