"Situacija u svijetu jako je opasna. Kao pisac, nadam se da moć dobrog iz priča o dobrom može, što je moguće više, izbrisati zlo iz priča o zlu koje su preplavile svijet."

Ova izjava japanskog autora Harukija Murakamija, kojom smo započele naš susret, više nego dobro opisuje aktualnu svakodnevicu. Potrebno nam je puno priča o dobru koje prepoznajemo jedni u drugima i činimo jedni za druge.

Haruki Murakami slavni je japanski pisac, ljubitelj jazza i filmova, maratonac, prevoditelj, omiljeni "nobelovski gubitnik". Njegov roman “Norveška šuma” učinio ga je svjetski poznatim, a među  mladim je Japancima postao superzvijezda. Od strane japanskog književnog miljea često je kritiziran jer piše o temama koje su u Zemlji Izlazećeg Sunca gotovo tabu – odrastanje, seksualnost, otuđenost. Zamjeraju mu i odmak od tradicionalne japanske književnosti i kulture općenito te znatan utjecaj euro-američkih autora, književnih i glazbenih, i zapadne kulture općenito. Gotovo da je više cijenjen  izvan domovine.

Čitateljski klub: Čitateljski klub Knjižnice Čavle

Pročitana knjiga: Nakon potresa

Autor: Haruki Murakami

Datum rasprave: 24. 11. 2020.

Njegova djela, prevedena na pedesetak jezika, prodaju se diljem svijeta u milijunskim nakladama. I kod nas je preveden gotovo cijeli njegov opus ("Tvrdo kuhana zemlja čudesa & Kraj svijeta", “Norveška šuma”, "Nakon potresa", " Moj slatki Sputnik", "Kafka na žalu", "Bezbojni Tsukuru Tazaki i njegove godine hodočašća", "Slon nestaje i druge priče", "Južno od granice, zapadno od sunca", "Lov na divlju ovcu", "Ljetopis Ptice Navijalice", "1Q84", "Muškarci bez žena", "O čemu govorim kada govorim o trčanju" i dr.).                                                           

Za čitanje u studenom, izabrale smo "Nakon potresa", zbirku od šest priča s potresom kao zajedničkom poveznicom.

Prisjetimo se, potres u Kobeu, jačine oko sedam stupnjeva po Richteru, dogodio se 17. siječnja 1995. godine, ujutro u 5.46 sati. Poginule su 6434 osobe.

U pričama se potres samo spominje, ali su životi glavnih likova povezani s tom prirodnom pojavom koja u svima nama izaziva strah i nemoć. Druga poveznica prekretnica je koja se događa u samim likovima, u njihovim životima, potragama za smislom života. Kao što potres prelama živote puno ljudi, tako i pojedini životni događaji, susreti postaju prekretnica u životu Murakamijevih likova.

Mariji su se priče jako dopale. Isprva ju je zbunjivala simbolika daleke kulture koju nije razumjela (žaba, crv, zmija, kamen...). Pri drugom čitanju otvorila joj se dubina svake pojedine priče. Kako kaže, "nema tu suvišnih riječi, nema suvišnih drama, nema konačnih bombastičnih rješenja... ali ima puno iskrenosti, poniznosti i poštovanja prema svakom pojedincu i njegovoj intimi". Zbirku priča opisala je kao "djelo očišćeno od suvišnosti, najbolje što može dati čovjek koji radi ono što najbolje zna – piše".

Ističe istančani humor u priči "Super-žaba spašava Tokio". Glavni lik Katagari, iako nije sretan, opisuje se iskreno i duhovito. 

"Ne postoji ni jedna jedincata osoba kojoj sam drag, bilo na poslu, bilo u privatnom životu. Ne ide mi razgovor s ljudima, još sam slabiji u kontaktu s nepoznatima, tako da ne mogu steći prijatelje. Nemam sportskog dara, potpuno sam bez sluha, nizak sam, imam fimozu, kratkovidan sam - i imam astigmatizam. Živim užasnim životom. Samo žderem, spavam i serem. I uopće ne znam zašto živim." (str. 152.)

Jadranka M. davno je "kliknula" s Murakamijem. Ističe njegov jednostavan način na koji čitatelja neprimjetno uvodi u svoj svijet, tako da pojedine "čudne" situacije i "neobični" likovi postaju "kao normalni". Kaže: "Ja i Murakami se volimo", čime izražava svu svoju sklonost i ljubav prema autorovu štivu.

I Slavica J. veliki je fan Murakamija. Voli njegovu mistiku, nedorečenost, često ga čita kao bajku. Hvali autorov netradicionalno japanski pogled na položaj žena u društvu (kao u priči "Tajland") te isticanje dobra u ljudima i poziv da se okrenemo jedni drugima.

Nelki je ovo bio prvi susret s autorom, a još odavno nije čitala ništa s Dalekog istoka. Zbirka joj se dopala kao nešto "potpuno drugačije", posebno ističe autorov stil, te će sigurno posegnuti za još nekim njegovim djelom.

Jasenki je ovo također bio prvi susret s autorom. Priče opisuje kao pomalo "nedorečene, nerazumljive", ali pisane jednostavnim, konciznim stilom. Ipak, često je ponovno čitala lijepe misli, u svakoj je priči "naišla na zrnce ljepote".

Ljepota rasprave o književnom djelu to je veća što ima više različitih doživljaja pročitanog. Tako je bilo i ovog puta, što i ne čudi jer oko Murakamijevih naslova čitatelji su poprilično podijeljeni.

Tako i našoj Jadranki F., iako joj ovo nije bio prvi susret s autorom, ova zbirka "uopće nije legla", jedva je čekala da je iščita do kraja.  

Danijela je očekivala više potresa u pričama. Kako je odmicala s čitanjem, priče su joj bile sve bolje, zanimljivije iako "često pomalo strašne, jezive i bez kraja".

Tonka je pomalo iznenađena jer je očekivala tradicionalne japanske priče kakve je ranije čitala od drugih japanskih autora.

Milena je u grupi "Murakamijevih fanova". Iako nije ljubiteljica klasičnih fantasy naslova, kod autora joj se sviđa upravo njegova doza "otkačenosti, paralelnosti, nedorečenosti, fantazije".

U svakoj priči naišla je na cijele odlomke koje je ponovno iščitavala, kao npr. u priči "Krajolik s peglom":      

"Vatra može poprimiti bilo koji oblik koji poželi. Vatra je slobodna. Zato može izgledati kao sve što ti padne na pamet, ovisno o onome što je u čovjeku koji je gleda. Ako tebe obuzima taj duboki, spokojni osjećaj dok gledaš vatru, to je zato što ti vatra pokazuje taj duboki, spokojni osjećaj koji nosiš u sebi." (str. 57.)

Ili o "razumijevanju" u "...razumijevanje je puki zbroj naših nesporazuma" (priča "Super-žaba spašava Tokio", str. 137.)   i "Razumjeti nešto i izraziti nešto oblikom koji vidiš vlastitim očima, dvije su posve različite stvari. Ali kada bi čovjek mogao jednako dobro izvesti oboje, život bi bio mnogo jednostavniji." (priča "Medenjaci", str. 181.)

Posebno ističe optimističan kraj priče "Medenjaci" kojim autor zaokružuje cijelu zbirku.

"Želim pisati priče drugačije od onih koje sam dosad pisao, želim pisati o ljudima koji sanjaju i čekaju da noć završi, koji čeznu za svjetlom kako bi mogli zagrliti one koje vole... Nikad neću dopustiti nikome - bilo kome - da ih pokuša strpati u onu glupu kutiju - čak ni ako se nebo uruši i zemlja se uz riku raspukne." (str. 212.-213.)

Kako što volimo izglasavati prijedloge za čitanje i ocjenjivati pročitano, tako smo birale i najbolju priču. Po nama, to su priče "Tajland" i "Medenjaci", dok je priča "Super-žaba spašava Tokio" najviše podijelila mišljenja. Ocijenjena epitetima i "grozna" i "odlična", prava je "murakamijevska kontroverza".

U skladu s raspravom zbirku priča "Nakon potresa" ocijenile smo ocjenom vrlo dobar (4,2).

Za čitanje u siječnju 2021. izabrale smo "Gore je tiho", roman nizozemskog autora Gerbranda Bakkera.

Ostali prijedlozi bili su:

- E. Wild: "Sve ptice pjevaju" (6 glasova)

- Z. Žmirić: "Putovanje desnom hemisferom" (1 glas)

- N. Appanah: "Posljednji brat" (6 glasova)

- G. Donovan: "Julius Winsome" (4 glasa)

Naše je sljedeće druženje 22. prosinca 2020. kada ćemo raspravljati o romanu "Sjećanje šume" Damira Karakaša.