U Mjesecu hrvatske knjige čitale smo roman "Ruta Tannenbaum" (2006.) bosansko-hercegovačkog i hrvatskog autora Miljenka Jergovića, pjesnika, novelista, romanopisca, esejista, kolumnista, poznatog, prevođenog i nagrađivanog i izvan svojih domovina.

Ovo je prvi autorov roman potpuno odmaknut od Bosne. Radnja je smještena u Zagreb, u vrijeme netom prije i na početku Drugog svjetskog rata. Glavna junakinja Ruta Tannenbaum židovska je djevojčica koja već u ranoj dobi stječe slavu i popularnost kazališne zvijezde u predratnom Zagrebu. Roman je svojevrsni hommage mladoj židovskoj glumici Lei Deutsch.

Čitateljski klub: Čitateljski klub Knjižnice Čavle

Pročitana knjiga: Ruta Tannenbaum

Autor: Miljenko Jergović

Datum rasprave: 

"Ovo je kamenčić na njezinom kućnom pragu, pošto drugog groba nema."

Inspiriran njenim životom, autor je stvorio fiktivni lik Rute Tannenbaum. Više od toga, roman je šarolika slika (pred)ratnog Zagreba, društvenih odnosa, položaja židovske zajednice i ostalih zajednica, života običnog puka, kako sam autor kaže:

"Tannenbaumovi su književni likovi, bez uzora među ljudima koji su nekada živjeli, ali s uzorom u konkretnom mjestu i vremenu. Mjesto i vrijeme nisu izmišljeni."

Na sličan način, i naša je rasprava išla u dva smjera - naslovni lik Rute Tannenbaum, neuvjerljiv, kao da je sporedni, a ne glavni lik, te vrijeme i okruženje u kojem je rasla i živjela do svog tragičnog kraja. Složile smo se oko glavne zamjerke romanu - premalo Rute, previše svega ostalog. Možda je ovo dovoljno materijala za dva romana.

Nelka je povukla paralelu s ranije pročitanim autorovim romanom "Rod" koji ju je oduševio. Možda i zbog toga, "Ruta Tannenbaum "totalno " ju je razočarala" - nje i nema, a glavni je lik autor koji kao da je htio reći "vidite što ja sve znam". Ipak, ističe vrlo dobar dio o posljednjim mjesecima života Rutina djeda Singera.

Jadranku C. također je razočaralo predstavljanje glavnog lika. Veselila se liku djeteta, mlade djevojke, a za razliku od Rute, vjerodostojniji su joj ostali likovi.

Za Mariju je sve skupa izgledalo "nategnuto". Iako je autor proučio zagrebačke i židovske običaje i prilike tog vremena, nedostaje uvjerljivosti, dubine, autorove iskrenosti. Nije joj se dopala ni epizoda s Miroslavom Krležom. Čemu to ismijavanje?

"(...) kockara i običnih lopova koji su počeli naguravati Krležu ne bi li mu kako oteli lisnicu iz njedara. Nesretnik se spasio tako što je na sav glas počeo dozivati policiju... Zamislite, gospodo draga, (...) takav komunac, anarhoid i ljevičar... nasred se Iličkog trga toliko ponizio da doziva karađordevićevsku policiju i žandarmeriju... " (str. 238.)

Također, smetalo joj je ponavljanje rečenice "E, Salamone, Salamone, Bog ti ne dade pameti ni koliko je šafrana u sirotinjskoj kaši.“ Iako vrckavo, nakon što se se javlja još dvadesetak puta, postaje dosadno.

Tatjani je puno toga bilo previše - likova, događaja, negativnosti, zla, "kao da autor mrzi Zagreb".

Za razliku od većine nas, Jadranki F. knjiga se dopala. Hvali bogati stil pisanja. Voli čitati tematiku iz vremena Drugog svjetskog rata. Ponovno ju je fascinirala snaga "ljudske zloće koja u kriznim vremenima ispliva na površinu". I njoj je Ruta nerealno prikazana, nije ju mogla "uhvatiti ni za glavu ni za rep", dok ju je Tonka nastojala "opravdavati".

I Jasenku je roman ugodno iznenadio samim tim što je očekivala više stradanja, holokausta. Rutu je doživjela kao "malo čudovište", površno opisanu poput sporednog lika, dok su ostali likovi, "takvi kakvi jesu", dobro opisani. Ističe vrckave usporedbe, kao npr.

"Ivka je bila sitan kusur od velike trgovine."  ili

"(...) kao da im netko pod haljinama čeličnim štapom drobi prste pune kurjih očiju."

Milena smatra da se za roman ne može reći da nije kvalitetno djelo. Ali teško ga je čitala, naročito preopširan srednji dio skroz odmaknut od same Rute. Kako nije ljubitelj opširnog "krležijanskog" stila, preduge rečenice često su joj zapinjale, zamarale je. Ističe aktualnost autorove kritike neautentičnog židovstva, vjernika i crkve, malograđanštine te prevrtljivih, pasivnih Hrvata:

"(...) nama Hrvatima uljudba je uvijek iznad politike, a naročito kada se ruše svjetovi. Mi tada najprije poslušamo operetu, a tek zatim hrabro nastupimo u obranu svoje hrvatske pravice, vodeći pritom računa da opet ne dobijemo po gubici." (str. 341.)

Dopale su joj se  i "pjesmice" kojima Ivka daje upute Amaliji za čuvanja Rute. Ponavljanje stiha "(...) i slobodno podviknite bude li se oholila"daje ritam tekstu.

Roman "Ruta Tannenbaum" ocijenile smo ocjenom dobar (3,3).

Za čitanje u prosincu 2020. prijedloge je pripremila Nelka. Sa šest glasova, izabrale smo "Sjećanje šume", roman autora Damira Karakaša. Jer mi volimo domaće!

Ostali prijedlozi bili su:

- Murgia, M.: "Accabadora"(4 glasa)

- Amanniti, N.: "Ja se ne bojim" (5 glasova)

- Sjon: "Plava lisica" (2 glasa)

- Seethaler, R.: "Čitav jedan život" (4 glasa)

Naše je sljedeće druženje 24. studenog 2020. kada ćemo raspravljati o zbirci priča "Nakon potresa" japanskog autora Harukija Murakamija.

Uživajte u čitanju, ali bez potresa...