Miro Gavran: Judita
Na inicijativu Općine Čavle, za listopadski sastanak Čitateljskog kluba Knjižnice Čavle, Knjižnicu Čavle, našu uobičajenu lokaciju, zamijenile smo prostorom Interpretacijskog centra Kaštela Grobnik, zaista lijepim, poticajnim ambijentom. Nakon njegove prigodne crtice iz povijesti našeg domaćina g. Marijana, prisjetile smo se legende o Lucinskom viru (predložak Vlaste Juretić ), što je bio uvod u predmet naše čitateljske rasprave.
Za čitanje u Mjesecu hrvatske knjige i uz petstotu godišnjicu Marulićeve Judite izabrale smo roman Judita autora Mire Gavrana.
To je jedan od autorovih romana s biblijskom tematikom u kojima drevne junake i junakinje približava senzibilitetu suvremenih čitatelja, te oživljava univerzalne humane poruke.
Iako je tematika svima poznata, Gavranova priča o Juditi krajnje je originalna. Priču zapravo priča sama Judita i pri tome je vrlo uvjerljiva. Od samoga početka, ona nam se obraća svojim riječima, živi u vječnoj laži i ispovijeda se kako bi olakšala svoju bol.
"Jer postah ono što nisam. Prisiljena na vječno ponavljanje laži koja me odredi." (str.116)
Gavran je svojoj Juditi utaknuo dušu. Njen odnos s neprijateljskim vojskovođom Holofernom predstavljen je kao intiman odnos dvoje mladih ljudi. Iako spašava svoj narod, kao žena, ona i dalje ispašta za svoja djela, osuđena od strane muškaraca koji su superiorni po položaju.
Autor nije zapostavio ni ostale likove, Juditine oca, majku, brata, muža, sluškinju, te dao uvjerljiv prikaz patrijarhalne židovske zajednice, političkih i vjerskih predvodnika.
Većini nas roman se svidio, imale smo samo riječi hvale.
Za Edu Judita je "patnica, jadnica, ali sa stilom".
Jasenka više poznaje Gavrana kao kazališnog autora. Posebno je se dojmila tematika dogovornih brakova, kojih na žalost ima i danas i to u "suvremenim, obrazovanim" sredinama.
Tonku se najviše dojmila velika Juditina žrtva za svoj narod.
Mirjana ističe Juditinu snagu, kao i snagu svih nas žena, koliko smo zapravo stalno spremne žrtvovati se.
Raspravu je "začinila" Marija. Roman joj se uopće nije svidio. Kako sama kaže: "Dok sam čitala knjigu u meni je rastao osjećaj neugode i muke. Neugode zato što se sve temelji na laži, a muke zato što se ni nakon 2000 godina od stvarne (?) Judite, ni nakon 500 godina od Marulića još uvijek držimo istog obrasca veličanja cilja koji opravdava sredstvo.
Jer, Judita je hladnokrvna lažljivica, zavodnica i ubojica. Ta heroina je puna laži. Sve radi po propisima, a ništa nije istinito – ni njezin bračni životi, ni žalovanje za mužem, ni svetost poslije ubojstva Holoferna. A i ideja da se veliki vojskovođa u par dana zaljubi tako da ima osjećaj da je bolje umrijeti od ruke voljene žene, nego živjeti, djeluje nategnuto."
Tatjani su se dopali autorovi opisi osjećaja glavnih likova.
Slavica voli Gavrana, čitala je puno njegovih djela, gledala predstava. Roman je doživjela kao "Juditin način kako preživjeti" u okolnostima na koje nije mogla utjecati, počevši od nametnutog, nesretnog braka, ranog udovištva pa sve do samotnog života heroine.
Čitateljski klub: Čitateljski klub Knjižnice Čavle
Pročitana knjiga: Judita
Autor: Miro Gavran
Datum rasprave: 27.10.2021.
Za Jadranku F. Judita je "nesretna žena od krvi i mesa". Smatra da je autor uspješno naglasio sve laži njenog života. Uživala je u stilu i jeziku koji odgovara štivu baziranom na mitu, legendi.
I Lidiji arhaičan jezik nije predstavljao problem. Kako kaže, roman je odličan, "nešto neočekivano". Osim vrlina, tu su i Juditine mane, "dvoličnost i manipulacija". Naročito je se dojmio autorov opis homoseksualne ljubavi sluškinje Šue prema Juditi, te kao najsenzualniju ističe scenu Juditinog tuširanja.
Za mene "Judita" je vrlo izražajno, na nov način ispričana poznata priča. Mala zamjerka za pretjeran opis vojskovođe Holoferna - obrazovan, kulturan, osjećajan, poštuje ženu, svjestan da je samo pijun u igri rata svojih nadređenih, jednom riječju idealan.
Istaknula bih kako autor "sitnim" zapažanjima postiže veliki efekt, više nego da je napisao stranice i stranice teksta, kao npr. dočaravanje patrijarhalnih odnosa:
"Lea bje ime mojoj majci, ime tako kratko i zvučno kako bi se na brz očev izgovor još brže mogla odazvati." (str.7)
ili, dok opisuje Juditino opraštanje s obitelji:
"Suza pobjeguša niz obraz mu muški kliznu." (str.76)
Gavranova "Judita" je i danas aktualna - kroz postupke svećenstva i političara ( Joakim) gdje, kao i uvijek, cilj opravdava sredstvo, manipulacije su garantirano učinkovite, izdaja se nagrađuje ( sluškinja Šua ).
Složile smo se da je autor maestralno odradio posao.
Gotovo svima je u početku čitanja pomalo smetao arhaični jezik kojim je roman pisan. Ipak, kao poveznica s biblijskim i Marulićevim tekstom, aorist i imperfekt ispravan je autorov izbor. Stil je ujednačen. I, kako kaže Marinko Krmpotić u svom pogovoru jednom od izdanja romana, roman je napisan jednostavno, a zar to nije i najteže?
Iako je većina nas Gavranovoj "Juditi" dodijelila najviše ocjene, roman je dobio srednju ocjenu vrlo dobar (4,40).
U studenom 2021. čitamo roman Ševa mađarskog autora Desza Kostolanyija.
Za čitanje u prosincu 2021. s osam glasova izabrale smo Pitanje anatomije, roman domaće autorice Marine Vujčić.
Ostali prijedlozi Jadranke M. bili su:
Fannie Flagg: Cijeli grad priča
Ljudmila Ulickaja: Iskreno vaš, Šurik
Michela Murgia: Accabadora
Joana Karistjani: Mala Engleska