U ožujku smo čitale roman "Lutka: portret majke" Ismaila Kadarea, jednog od vodećih albanskih autora, priznatog i nagrađivanog i izvan domovine. To je Kadareov autobiografski roman objavljen 2014. godine. Vremensko razdoblje koje u romanu pratimo starije je od samog Kadarea. Obuhvaća period od 30-tih godina prošlog stoljeća, vremena kada je njegova majka udajom došla u kuću njegova oca pa sve do 1990-ih godina. Autor govori o svojoj obitelji, osebujnoj kući u kojoj je odrastao, tradiciji iz koje je ponikao, školovanju u Rusiji, buđenju spisateljskog poziva, djevojci te kasnije supruzi Heleni, političkom emigriranju iz Albanije...

Čitateljski klub: Čitateljski klub Knjižnice Čavle
Pročitana knjiga: Lutka: Portret majke
Autor: Ismail Kadare
Datum rasprave: 30.03.2021.

O svemu tome autor pripovijeda imajući u središtu priče svoju majku. Portretirajući njezin lik kao Lutku, što postaje i njeno ime, razmišlja o njenim nesvakidašnjim reakcijama u ključnim trenucima života, o doživotnom sukobu sa svekrvom kao i složenom odnosu kojeg imaju kao majka i sin. Složile smo se da je autor najviše govorio o sebi, što i je odlika autobiografskog romana. Ipak, s obzirom na sam naslov, očekivale smo više o samoj majci iz njenog pogleda na život i odnosa s ostalim članovima obitelji.

Marija ističe spominjanje ruskog pjesnika Andreja Voznesenskog i njegove stihove u kojima prevrće slova riječi "mat" i "tma" čime "Majka i tama postaju neodvojivi jedno od drugoga.“ Smatra da, iako je zagovaratelj ravnopravnosti žena i muškaraca, autor ne može pobjeći od patrijarhalnosti u kojoj je odrastao, a koja "zapljuskuje i naše živote, ma koliko se mi danas klele da smo ravnopravne". Osjeća majčinu bol i neostvarenost, ali ne uspijeva preskočiti barijeru i s njom uspostaviti topao odnos pun razumijevanja. Roman je svojevrsna isprika zbog toga.

"Htio bih te još jedanput uvjeriti da mi naši nesporazumi uopće nisu smetali, štoviše možda su bili potrebniji od svih sporazumijevanja. Jer, baš kao što sam ti toliko puta pokušavao objasniti pitanje dara; on se može izraziti i kao suprotnost samome sebi, kao manjak, a ne višak." (str.109)

Slavici J. se ova, kako kaže, "slojevita knjižica" jako dopala. Najviše je se dojmio opis majke-lutke kao lagane, neprimjetne osobe koja je "bespomoćnost uzela kao način preživljavanja". Ističe obiteljsku kuću kao lik.

Jadranka F. naglašava nedostatak emocija, veliku bezosjećajnost, distancu među likovima. Najviše ju je pogodilo što autor Lutku nigdje ne oslovljava s "majkom" ili "mamom". Ističe propadanje obiteljske kuće kao simbol propasti tradicije.

Jasenka je od knjige očekivala puno više, sve joj je "nekako nedorečeno, površinski, bez dubine". Autor više piše o sebi, manje o majci, "koja poput epizodnog lika ostaje na margini". Za Tonku ovo je bila "jako tužna" priča o majci. Njen cijeli život, a posebno neizmjerna, neuzvraćena ljubav prema sinu kod nje prvenstveno izaziva veliko sažaljenje.

Eda ne može izraziti oduševljenje, ali ni potpuno razočarenje pročitanim. Ističe čudne odnose u obitelji - "nema nježnosti, nema zagrljaja, nema prisnosti". Njeno "ranije, slabo poznavanje kulture i povijesti albanskog naroda (osim po vicevima), ni nakon ovog romana, nije se znatnije popravilo".

Nelku priča o majci i njezinim odnosima sa sinom te ostalim članovima obitelji nije niti najmanje "dotakla". Nadala se opsežnom, iskrenom, detaljnom prikazu odnosa majka-sin/sin-majka, uvijek intrigantnoj i neiscrpnoj temi. Kako "dovoljno ne poznaje albansku kulturu, te prilike i običaje, nije se mogla 'saživjeti' s likovima iz romana". Ipak, pita se, "zar nije 'zadaća' autora da nađe pravi način kako da prikaže, pojasni i približi čitatelju životne prilike, navike i osobine svojih likova.

Po meni (Milena), zbog puno tema kojih se autor dotiče (patrijarhalna sredina, dogovoreni brakovi, odnos svekrve i nevjeste, položaj žene ...) ovo je jedan kompleksan roman. Pitam se, kako je sve to stalo na samo stotinjak stranica. Možda je neke dijelove trebao još malo produbiti, kao i interakciju između majke i sina, a ne da se sve svodi na njeno nerazumijevanje, možda čak i smanjene mentalne mogućnosti.

"Njoj je nedostajalo nešto drugo, što ću shvatiti tek kasnije, a bilo je povezano s preprekom, nemogućnošću da preskoči određeni prag." (str.7)

U romanu se tematizira i književna umjetnost, čemu je možda dano i previše prostora. Autor se osvrće na tadašnju socijalističku (da li samo socijalističku?) realnost i ulogu “pravih” književnika koji odgovaraju režimu i ideologiji. “U jutarnjim satima, koji su bili kao neka vrsta crne mise protiv trojke Joyce-Kafka-Proust, imali smo predavanja o tome kako ih ne smijemo oponašati, dok smo navečer, izjedati torturom sumnji, jedva uspijevali otrgnuti se iskušenju grijeha da pišemo upravo poput njih.” (str. 59)

Zbog "previše tema na malo stranica" roman nisam lako čitala, a i sam stil mi nije bio "protočan". U skladu s iznesenim dojmovima roman "Lutka: Portret majke" ocijenile smo srednjom ocjenom dobar (3,4).

Prigodno smo se osvrnule na naše četiri godine zajedničkog čitanja i druženja. Sjetile smo se i nedavno preminule, nama vrlo drage autorice Irene Vrkljan. Njenu zbirku priča "Žene i ovaj suludi svijet" ocijenile smo odličnom ocjenom, najboljom od pročitanih naslova u 2018. godini.

Naš klub ima sedamnaest članica, a raspravama, što zbog epidemioloških što zbog drugih razloga, redovito prisustvuje nas desetak. Ovo je bila naša 39. rasprava, a pročitale smo više od 40 knjiga. Zahvaljujući zajedničkom biranju naslova za čitanje posebno smo ponosne na pročitana dijela za kojima same vjerojatno ne bismo posegnule. Tako se obogaćujemo, širimo naše vidike... Zato, čitamo i dalje...

Naš sljedeći susret je 27. travnja 2021. kada, u čast Tjedna dobre dječje knjige, raspravljamo o romanu "Samo ne Ivy Pocket" australskog autora Caleba Krispa.

Za čitanje u svibnju 2021., na prijedlog Slavice J., s pet glasova izabrale smo roman "Cipele za padanje" domaće autorice Laure Puljizević.

Ostali prijedlozi bili su:

- D. Machado, "Prosječni indeks sreće" (3 glasa)
- A. Enright, "Obiteljsko okupljanje" (4 glasa)
- B. Schlink, "Povratak kući" (4 glasa)
- K. Edwards, "Kći čuvara uspomena" (2 glasa)