Za čitanje u ožujku, tradicionalno uz Dan žena, izabrale smo roman "Katarina, Velika i Mala" crnogorske autorice Olje Knežević.  

Kompleksno je to djelo, s autobiografskim elementima, priča  o obiteljskim odnosima i tragedijama, ženskim prijateljstvima, ljubavnim izdajama i prevarama, odlascima, bjegovima, vraćanjima  i raznim društvenim miljeima. Privlačnost romana leži u bogatom društvenom kontekstu, pomno razrađenim motivacijama ženskih i muških likova te feminističkom prikazu svih uspjeha, padova i mana glavnog lika, Katarine, od njenih tinejdžerskih dana do zrelije životne dobi.

Roman nam se svima dopao. Hvala našoj knjižničarki Jadranki na prijedlogu.

Uz Katarinu, posebno mjesto u romanu zauzima "baba", njen bezuvjetni oslonac i podrška, esencija narodne mudrosti, prirodne logičnosti i nepogrešivog osjećaja za trenutak:

• "Prijalo mi je da na svijetu postoji neko ko je znao šta sam voljela kad sam bila mala. Svojim je odlučnim savjetima baba znala nadigrati i snove, a ne samo život - loše snove i loš život." (str. 121)
• "Žena diplomu na čelo da zaljepi", govorila je baba, "A bez diplome neka slobodno tamo stavi onu stvar. I tako pjacom neka šeta." (str. 63)
• "Šest nedjelja je zakon. To je onih četrdeset dana. Šest nedjelja je vremenski period koji sve rješava, samo izdrži, mila moja. Šest po šest." (str. 182)

Tu su i ostali, jači ili slabiji, ali svakako osobeni likovi žena svih generacija: Milica, Miličina mama Ceca "lopovica", Beograđanka Alma, tetka Sandra, Katarinine prijateljice i odsutna, ali na neki način sveprisutna Katarinina mama. 

U ovom "ženskom" romanu vrlo plastično su prikazani i muški likovi: velika i Katarinina jedina ljubav Siniša, njegov otac, Katarinin suprug Vuksan, Miličin brat Radoš.  

Prisjećanjem na svoje djetinjstvo, sazrijevanje i zreliju dob, Katarina nas vrlo uvjerljivo smješta u patrijalhalne prilike rodne Crne Gore, stvarajući od nas saveznike u borbi za bolji život žena u osobnom i poslovnom svijetu. Vrlo sugestivno opisuje život u tuđini u kontrastu s živopisnim opisima nesavršene ali iskreno voljene domovine. Hvalile smo i autoričin stil i  jezik, čitak a izražajan. S malo riječi, ali "pravih", pomno izabranih, puno kaže i često nas "ostavlja bez daha".

Slavicu J. knjiga je, kako kaže "dirnula, potresla, duboko ju je proživjela". Sviđa joj se kako autorica neoptužujuće opisiju događaje, emocije, nadasve slikovito. 

"...poput komada razbijenog ogledala u kojima su odrazi svih nas bili rasparčani bez ikakvog reda i logike" (str. 107)

Gordana hvali autoricu kao "odličnu naratoricu". Dopada joj se dinamičnost radnje kroz puno dijaloga, a da priča ipak ne gubi na dubini. Mala zamjerka na "Katarinu Veliku", njen "londonski dio" koji joj se čini "zbrzan", voljela bi da je malo detaljniji.

Jadranka F. smatra da autorica namjerno nije razradila "londonski dio". Time je naglasila da Katarinu određuje njen raniji period dok je život u Londonu svojevrsna priprema za povratak Siniši. Inače, knjiga ju je "zdrmala". Posebno je se dojmilo kako nam je autorica prenijela "toplinu male sredine" koliko god bila patrijalhalna i malograđanska. Smatra i da Katarina kao Velika "nestaje kao osoba". Htjela je još o njoj čitati. Posebno ističe lik Radoša, skrivenog homoseksualca, njegovo snalaženje u patrijalhalnoj sredini, da bi se, vrlo interesantno i znakovito, realizirao u politici, kao i citat o "ženskoj slobodi":

Lidiju je knjiga ugodno iznenadila. Nije bila njen izbor, donekle i zbog samog naslova. Smatra da bi "pravi" naslov bio "Britve", iz izreke "Nema žene koja da prostiš ne sere britve." Posebno hvali autoričino izuzetno uvjerljivo "vraćanje" Katarine u tinejdžersko doba.

Edi je priča o Katarini jako bliska jer govori o periodu našeg odrastanja (filmovi, glazba, parfemi 80-tih godina prošlog stoljeća) i, kako kaže, pravi je književni "filigram".

Jasenki je žao što je roman brzo čitala i svakako će mu se vratiti. Ističe Katarinino neodustajanje od "trećeg života":

Tonka zamjera glavnoj junakinji što je ostavila djecu, ali na kraju, kada su ponovno zajedno, "sve joj oprašta".

Hvala Nelki na poslanom osvrtu. Kako kaže, roman ju je doslovno "izuo iz papuča" i na trenutke podsjetio na tri godine života u Boki Kotorskoj. Ističe kako autorica vrlo dojmljivo i realistično opisuje odnose među likovima, a prikaz narko miljea djeluje toliko stvaran da je na momente ostala doslovno osupnuta. Sviđa joj se što, unatoč svemu, Katarina ostaje "svoja", kako kaže "ne Velika, ne Mala, već Katarina Najveća". Roman je zauzeo mjesto među njenih "Top 10".

Pored svih komplimenata koje smo dodjelile romanu "Katarina, Velika i Mala" istakla bih i njegovu duhovitu stranu:"Čovjek se toliko pljuskao Pinom da niko od nas u kući nikada nije dobio prehladu. I komšije su nam dolazile u goste da liječe sinuse." (Siniša o svojem ocu, str. 88)

Jako su mi se dopali i sugestivni opisi, iskričave misli: 

• Katarina o bolesnoj majci:"Željela je osjetiti našu vitalnost, čiji je dio i ona do skoro bila, dok nije postala slabašna i zadihana, kao da se penjala do nas iz dubine zemlje, pa sjela na ivicu sopstvene rake." (str. 17)
• "...donesi neku odluku, lepo, pre sna, bio je jedan od Alminih savjeta, tako se sanjaju rešenja za ostvarenja." (str. 53)
• Katarina o ljubavi prema Siniši: "Biti njegova bila je moja adresa...zamišljala sam da živim u unutrašnjem džepu njegove jakne." (str. 90)
• Katarina o sebi i Milici: "Zaspale smo nas dvije, zgučene na uskom krevetu, dva mačeta, a mislile smo da smo tigrice." (str. 136)
• Tetka Sandra: "I sami zidovi doma lječe." (str. 188)
• Katarina:"Nabujalu težinu u stomaku - mješavinu tuge, nemoći i bijesa - nikako da ispraznim suzama."  (str. 213)

I tako, redale smo citat za citatom, kao da smo se natjecale koja će ih više iščitati...

Posebno je sugestivan motiv "stabla i korjena" koji se provlači kroz cijeli roman:

• "...sebe sam uvjerila da sam zapravo korijen, gdje god da dođem, ja se zabijem u zemlju, ostali se na mene nakače i pružaju se dalje, skaču s mojih grana kao majmunčići. Korijen je nevidljiv. Što dublje zariven, to jači." (str. 51)
• "Žene definitivno postaju radikalnije što su starije. Oko pedesetih...probude se iz stoljetnog sna, odmah se razbuđene duhom izviju prema svjetlosti kao veliko drveće. Korijen davno pušten, stablo ojačalo, a krošnja buja, ponovo rađa,samoodržive plodove , pa neka su i otrovne bobice." (str. 224)

U romanu pratimo mnoge Katarinine uspone i padove, kroz djetinjstvo, period sazrijevanja i u zreloj dobi. Za razliku od Milice, ona ima inicijalnu, bazičnu volju za život koja joj, i kada se to čini nemoguće, ponovno da snagu da ne odustane, da krene dalje, da se smije i pleše:

I tako, redale smo citat za citatom, kao da smo se natjecale koja će ih više iščitati...

Poklonile smo si odličnu knjigu za naš odličan, peti rođendan.