Nakon niza ljubavnih romana čije ocjene nakon rasprava nisu bile baš bajne, odlučili smo čitati neki klasik i odabrali Frankensteina autorice Mary Shelley.
Čitalo se na sve strane, ali puno ljudi nije došlo na raspravu koju je vodio Ozren, pritom ne skrivajući zadovoljstvo novootkrivenom pozicijom moći. Daj čovjeku moć i vidjet ćeš kakav je zapravo, ili kako već kažu...
No, rasprava je kao i uvijek protekla u ugodnoj atmosferi i premda nas nije bilo puno, a neki od prisutnih nisu pročitali knjigu, raspravljalo se o raznim temama: od upitne psihičke stabilnosti protagonista Victora Frankensteina do etike i morala u znanstvenim istraživanjima.
Za one koji nisu čitali, radnja je sljedeća: Frankenstein je ambiciozni mladi znanstvenik koji otkrije metodu kako da mrtvu tvar vrati u život. Koristeći to znanje odluči napraviti biće od ljudskih dijelova tijela kojemu će dati život u nadi da će time nekako pomoći čovječanstvu. Pokus uspije, ali čudovište koje je stvorio okrene se protiv njega. Tada u pitanje dolaze Frankensteinovi motivi – je li uistinu htio postići nešto što bi pomoglo čovječanstvu ili se samo igrao Boga?
Većina prisutnih složila se da je u pitanju ovo drugo. Raspravljalo se i o pitanju morala, o tome je li čudovište dobro ili zlo. S obzirom da je ubilo više ljudi bliskih Frankensteinu (i to na stvarno predvidljiv način, moram dodati) kako bi mu se osvetilo, može ga se lako osuditi, ali većina je na kraju prihvatila Brunovo mišljenje da se čudovištu ne može suditi po jednakim kriterijima kao i ljudima, jer ono zapravo nije čovjek.
Rasprava oko osobnosti i ponašanja protagonista također je bila zanimljiva. Prvo smo zaključili da Frankenstein ima karakterna obilježja previše emotivne, možda čak i psihički labilne žene, a potom da nije imao hrabrosti suočiti se s posljedicama svoga djela, što naravno samo potvrđuje prijašnju tvrdnju.
Dotakli smo se i stila pisanja koji je dobio nekoliko prigovora zbog opširnosti i pretjeranog opisivanja, ali je na kraju postignut dogovor - stil odgovara vremenu u kojem je knjiga pisana. Ali s obzirom da je Mary Shelley bila u ranim dvadesetima kada je napisala roman, oprostili smo joj predvidljivu radnju i činjenicu da je roman mogao prenijeti istu poruku na upola manje stranica.
Centralna tema napretka tehnologije koja stvara nove etičke dileme nama danas nije ništa novo, ali prije nekih 200 godina kada je roman napisan, bila je senzacionalna i zgrozila je javnost svojim idejama, te tako sigurno pridonijela popularnosti knjige koja prema današnjim standardima ipak nema toliki efekt.
Što reći za kraj? Rasprava je bila zanimljivija od knjige, to sigurno, Ipak, Frankenstein je ocijenjen kao dobra knjiga i dobio je prosječnu ocjenu 3.35, što znači da se isplati pročitati ju ako ni zbog kojeg drugog razloga, onda zato što je jedan od začetnika žanra znanstvene fantastike. Za sljedeći put odabrali smo još jedan klasik - Vrli novi svijet Aldousa Huxleya.
Vedran Božičević
Fotografije: Izdavač Konzor