Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Studentski čitateljski klub

Pročitana knjiga: Fahrenheit 451

Autor: Ray Bradbury  

Datum rasprave: 

Prošle godine smo se dogovorili da ćemo čitati Fahrenheit 451. Kao i obično, nismo imali pojma zašto smo izabrali knjigu. Možda je netko zapravo i imao pojma? Nemam pojma. Kako se više ne sjećam tko je točno što rekao u raspravi, pravit ćemo se da je svaka sličnost sa stvarnim ljudima slučajna kako bismo izbjegli potencijalne „ali ja to nisam rekao/rekla“ situacije. 1984. na drugi način, krenimo! Napomena mogućih zabuna radi, rasprava se održala početkom ove godine!

Jednom davno u malenoj knjižnici u centru grada sastalo se nekoliko ljudi. I ne bi to bilo uopće nešto značajno da svi ti ljudi nisu imali nešto zajedničko, nešto o čemu su došli raspraviti. A nije bilo ni čudno da su baš tu, najljepšu malu knjižnicu u svome svijetu, odabrali za raspravu! Naime, svi su ti ljudi upoznali svijet u kojem knjižnice ne samo da nisu uopće postojale, već su i knjige bile zabranjene. Svi ljudi koji su došli bili su vrlo važni. Jer i pitanja o kojima su trebali raspraviti bila su vrlo važna. Najljepša malena knjižnica u njihovom svijetu bila je također vrlo važna. Sve je toga dana bilo vrlo važno i ljudi, nazovimo ih raspravljačima, odlučiše otvoriti raspravu.

Svijet Fahrenheita 451 koji su upoznali mjesto je u kojem ne postoje knjižnice. Posebni odredi ljudi, koji se nazivaju vatrogascima, zaduženi su za najvažniji posao u tome mjestu- posao spaljivanja. Raspravljačima je bilo čudno što vatrogasci pale vatru budući da u njihovom svijetu vatrogasci vatru gase! Zaključili su da je možda problem u jednoznačnosti njihova jezika koji ne razlikuje vatrogasca od vatropalca. Vatročovjeka. U Fahrenheitu 451 ljudi u kućama ne čuvaju knjige. Oni čak ne znaju ni čitati a ne sjećaju se jasno ni vremena kada su se knjige čitale. Postoji Zakon koji zabranjuje čitanje i posjedovanje knjiga, a oni koji prekrše taj Zakon bivaju kažnjeni. Kažnjavaju ih oni već spomenuti vatroljudi, paljenjem njih i knjiga.

Jedan vatročovjek, Montag, živi u stanu koji je sličan svim stanovima stanovnika Fahrenheita 451- zidovi su toga stana televizori. Montag ima i suprugu koja cijele dane provodi gledajući u te zidove i jedina joj je životna želja postaviti još televizora u stan. Oni ne razgovaraju a supruga je raspravljačima čudna i zato što ne zna razlikovati ljude u televizoru od stvarnih ljudi.  Je li ona luda? Pokušala je samoubojstvo. Znate, samoubojstvo je u Fahrenheitu 451 sasvim normalna pojava, baš kao i hunjavica u svijetu raspravljača. Montag jednoga dana upoznaje neku lijepu mladu djevojku koja mu priča o njemu sasvim dalekim stvarima- bojama, emocijama, mirisima… Sumnja. U Montagu se javlja neki čudan osjećaj i ubrzo na jednoj akciji paljenja knjiga krade knjigu i nosi je svojoj kući. U knjigama pronalazi nešto novo- nadu i smisao. Krade sve više i više knjiga i postavlja pitanja koja se u Fahrenheitu 451 ne smiju postavljati. Montag jednom knjigu pokaže svojoj supruzi a ona to ne može shvatiti pa ga prijavi zbog kršenje Zakona.

Zašto bi žena ostavila muškarca koji krši Zakon koji ona sama uopće ne razumije? Je li svaki zakon logička, etička, smislena odluka koja vodi ka dobrobiti i blagostanju? Je li Zakon o zabrani čitanja knjiga i posjedovanja istih pretvorio Fahrenheit 451 u idealno, utopijsko mjesto za život? Jesu li ljudi napredovali? Jesu li sretni?

Montag je u međuvremenu upoznao čovjeka koji mu je ispričao da negdje uz tračnice zaboravljeni žive ljudi koji čuvaju u sebi knjige. Naučili su knjige napamet pa žive, čekajući da dođe dan kada čitanje knjiga više neće biti zabranjeno. Čekajući da ponovno tiskaju knjige koje čuvaju u sebi žive zaboravljeni od društva. Društva koje je sve zaboravilo, čak i vlastita sjećanja.

Montagov šef dolazi uhititi Montaga i kazniti ga, ali Montag ga ubija i odlazi se pridružiti ljudima- knjigama koji žive uz tračnice. U Fahrenheitu 451 je u to vrijeme rat, koji uništava cijeli grad i sve njegove stanovnike. Preživjeli su samo ljudi koji žive uz tračnice, ljudi- knjige.

U svijetu Fahrenheita 451 raspravljači nailaze na primjere svijeta u kojem žive. U njihovom svijetu knjige još uvijek nisu zabranjene, ali čitanje nije moderno. Gledanje televizije, a pogotovo sapunica kakve je gledala i Montagova supruga mnogo je modernije. Popularnije.

Kako objasniti ispraznost Montagove supruge i svih ljudi u Fahrenheitu 451? Nečitanjem, dakako, zaključuju raspravljači. Fahrenheitovski ljudi žive u svijetu u kojem tehnologija sve radi za njih a oni je samo moraju pokrenuti, u svijetu u kojem su međuljudski odnosi svedeni na minimum i u svijetu u kojem ljudi, da bi osjećali, moraju voziti automobil tako brzo da imaju osjećaj kako svakog trena mogu umrijeti. Neispunjenost ti ljudi ne znaju ispuniti, a televizijski program kontrolira njihova vladajuća elita koja želi da su ljudi zaglupljeni jer glupi ljudi ne misle a tko ne misli ne može postavljati pitanja. Pitanja nisu poželjna. Ona dovode sumnji, a nitko ne smije sumnjati u odluke vladajuće elite.

A knjige? Da, knjige su loše jer napisano u njima ne možeš prebrisati i ponovno napisati. One dopuštaju slobodu izražavanja, mišljenja i imaginacije i knjigu uvijek možeš shvatiti individualno. U Fahrenheitu 451 individualnost ne postoji.

Raspravljači zaključuju da je njihov svijet, iako katkad sliči Fahrenheitu 451, još uvijek na dobrom putu budući da su oni pročitali priču o Fahrenheitu 451, nalaze se u knjižnici i raspravljaju o, pogodite, knjizi.

Mala napomena: Fahrenheit 451 je bitan raspravljačima jer ih je naučio da moraju pročitati knjige za rasprave čak i kada su im zaista grozne, kada nemaju vremena i kada im se ne da. Pa čak i kada imaju vrlo bitan ispit. Kada nečitači izumru, čitači će sagraditi novi svijet, a raspravljači će biti vođe čitača :D!

P.S. Orbi aka Tina, stigla si prije mene! :D <3

P.S. 2. Zaista mi je žao što sam kronično nezaljubljiva u moranje.