...ispratili smo romanom „Doba nevinosti“ autorice Edith Wharton. Na samom početku stvari nisu izgledale baš obećavajuće za Edith i njezin klasik, koji joj je 1921. godine donio Pulitzerovu nagradu za roman (čime je ujedno postala i prva žena dobitnica Pulitzera). Naime, od devetero prisutnih, četvero nije uspjelo pročitati knjigu do kraja, iako su neki pogledali film pa su bili upoznati s radnjom i likovima. Problemi u čitanju nastali su na samom početku, koji je većini bio dosadan; bilo je previše imena i likova, nije bilo dovoljno intrige i čarolije koja bi čitatelja uvukla u taj njujorški svijet potkraj 19. stoljeća. Međutim, mi koji smo ustrajali u knjizi na kraju smo bili višestruko nagrađeni zanimljivim likovima i njihovim međusobnim odnosima, dinamičnim dijalozima, prekrasnim citatima i iznenađujućim spoznajama.

Promjene na vrhu i prebrojavanje glasova

Sama rasprava već je u startu donijela jednu novinu – ulogu velikog vođe umjesto Milana, koji je privremeno abdicirao, ovog puta preuzeo je Igor i moramo priznati da je taj posao odradio vrhunski. Nakon kratkog uvoda u život i djelo autorice, došlo je vrijeme za ocjene. Imali smo četvero suzdržanih koji nisu željeli ocijeniti djelo jer nisu pročitali do kraja, a potom je red došao na petero odvažnih. Pa krenimo redom.
Milan je priznao da se dosta mučio s čitanjem na početku romana, ali s vremenom mu je postao sve zanimljiviji. Posebno ga se dojmila agonija glavnog lika Newlanda Archera koja je izvrsno prenesena na čitatelja. Ocijenio je roman ocjenom 3,6 jer ima smatra da ima dosta nezanimljivih i nepotrebnih dijelova, kao što su opisi lokacija i rodoslovnih stabala. Karmen je prvih 50 stranica proglasila potpunom katastrofom, no kako se zahuktavao odnos između glavnih junaka Archera i Olenske, tako je u njezinim očima rasla i vrijednost knjige. Posebice joj se svidio kraj, koji ovdje nećemo otkriti jer su spojleri zlo. Romanu je dala ocjenu 4,3. Rafaela smatra da je ovo jedna od boljih knjiga koju smo čitali u ovih nekoliko mjeseci zajedničkog druženja. Istaknula je da je u ovom romanu radnja zapravo nešto sporedno kako bi se napisalo nešto lijepo i da je svaka rečenica malo remek-djelo (s čime se autorica ovog osvrta svesrdno slaže), a romanu je dala ocjenu 4,4. Došao je red i na Igora, v.d. voditelja čitateljskog kluba, koji je romanu dao ocjenu 4,3. Knjiga mu je bila dobra, bolja od prošle („Tajnovit život pčela“ autorice Sue Monk Kidd), a naročito mu se svidio sarkastičan i kritičan pogled na ondašnje društvo. I na kraju, moja malenkost ocijenila je roman ocjenom 5,0. Da, dobro ste pročitali. Ne, nije tipfeler. Čista petica.
Kad se sve skupa zbroji, roman „Doba nevinosti“ posve je neočekivano dobio ukupnu ocjenu 4,32 te je unatoč klimavom početku ušao u povijest kao jedna od najbolje ocijenjenih knjiga otkad je našeg kluba. A povijesna je bila i rasprava koja je uslijedila.

Ellen Olenska – heroj ili zločinac?

Teško je ukratko opisati o čemu se sve raspravljalo i koje su se sve ideje javile u ovoj raspravi za koju se bez zadrške može reći da je bila najbolja do sada. Jednostavno ste trebali biti tamo. Toliko je bilo zanimljivo da su čak i oni koji nisu pročitali knjigu strastveno sudjelovali u raspravi. Najviše kontroverze, baš kao i u romanu, izazvala je grofica Ellen Olenska. Dok su jedni smatrali da je ona „zakon žena“, jedinstvena, drukčija i snažna, drugi su je doživjeli kao lažnu, prevrtljivu, nezanimljivu i licemjernu flundru. Reći ću samo da potonji imaju potpuno pravo na svoje pogrešno mišljenje, a ja imam potpuno pravo biti neobjektivna pri pisanju ovog osvrta. :P

Što to bješe ljubav

Žestoko se raspravljalo i o samom pojmu ljubavi. Jesu li se Ellen i Newland voljeli ili su bili zaljubljeni u samu ideju ljubavi? Je li May voljela Newlanda ili je njegovo mjesto mogao zauzeti bilo koji drugi muškarac koji bi učvrstio njezin položaj u društvu? Je li Newland u bilo kojem trenutku volio May ili je sve od samog početka bila laž? Tko je s kim spavao, zašto ili zašto nije? Cinici su zaključili da nitko nikoga nije volio, a oni nešto manje cinični smatrali su da je Archer volio Olensku, ali nisu baš sigurni koliko mu je ona uzvraćala osjećaje, odnosno je li uopće. Suptilan ljubavni trokut između Ellen, Newlanda i May – koji mnogi nisu ni doživjeli kao ljubavni trokut – pojedincima je bio naporan, dok su ga neki doživjeli kao metaforu. Newlandova rastrganost između zaručnice May i grofice Olenske zapravo predstavlja odabir između tradicije i suvremenosti. Odabir između onoga kako se od njega očekuje da se ponaša i onoga kako bi se htio ponašati. Rasprava se proširila na definiciju ljubavi općenito – što je to, postoji li uopće, tko će biti razočaran, tko neće. Tenzije su rasle, plastične čaše letjele su po podu, a u raspravljačkom žaru pojeli smo gotovo sve kolače pa smo brzo promijenili temu dok stvari nisu izmakle kontroli.

Vrag s licem anđela

Draga i naizgled nevina May mnoge je uhvatila nespremne. Od totalne bezveznjače pretvorila se u jednog od najvećih književnih negativaca. Skoro pa bi je se i Voldemort mogao posramiti. Izmanipulirala je sve likove i većinu čitatelja (čast iznimkama koji su je prokužili na samom početku). Marginalci su zaključili da je May kriva za sve loše što se dogodilo u knjizi, pa i šire. Tko je kriv da veza između Newlanda i Ellen nije uspjela? May. Tko je kriv za globalno zatopljenje? May Archer. Teroristički napadi? Zasigurno May stoji iza toga. Recesija? No, shvatili ste. Stoga joj svakako možemo dodijeliti titulu najzanimljivijeg lika u knjizi.

Tajni Djed Božićnjak

Raspravljalo se tu još o svemu i svačemu: o kritici društva, položaju žena u društvu tada i danas, razlikama između američke i europske kulture, itd. Pokazalo se da je „Doba nevinosti“ doista slojevit roman koji otvara mnoge teme i o kojem bi se moglo satima raspravljati. No nije nam se više dalo jer smo se sjetili da nas čekaju pokloni. Kakva bi to bila predbožićna rasprava bez darivanja? I kakvi bi to darovi bili ako nisu knjige? Članovi čitateljskog kluba „Na margini“ bili su dobri prošle godine i svi su dobili zasluženi božićni poklon. Žanrovska raznolikost bila je za očekivati kada su u pitanju Marginalci pa će se tako u 2016. godini između ostaloga čitati „Marsovac“, „Svjetlo koje ne vidimo“, „Što nas ne ubije“, „Crnooka plavuša“, „Ljubav, bol i ostala prokletstva”, „Protiv sjevernog vjetra“, „Tajno oružje“, i „Zaljubljena Peonija.“

Rastali smo se vedri i veseli u božićnom duhu uz dobre želje u narednoj godini, a siječanj je proglašen mjesecom fantastike u kojem ćemo raspravljati o „Priči bez kraja“ Michaela Endea. Radujemo se još jednoj raspravi, a sve upućuje na to da će biti fantastična i u doslovnom i prenesenom smislu.