"Lolita" Vladimira Nabokova: neobranjena reputacija
Marginalci su pročitali kultno djelo i možemo reći da njime nisu ostali oduševljeni...
''Lolita, svjetlo moga života, oganj mojih prepona. Grijeh moj, duša moja. Lo-li-ta: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na trećem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta.''
Vladimir Nabokov, ''Lolita'', str. 11.
Bez obzira na svoju reputaciju, iskreno rečeno, većini ''Marginalaca'' nije se svidjela Nabokovljeva ''Lolita''. Počevši od odličnog početka romana s nadahnutim rečenicama, preko upoznavanja s kompleksnim likom Humberta Humberta (ljubavnika sociopatskog karaktera, nepovratno izgubljenog dječaka u vlastitom djetinjstvu, posesivca zaluđenog osjećajima, strastvenog ljubitelja književnosti i dr.), do dijela gdje u junakov život nepredviđeno ulaze majka i kći Haze (bespovratno mu mijenjajući smjer!), čitatelj tijekom iščitavanja djela s pravom gaji nadu o ravnopravnom sudjelovanju. No, ubrzo pisac radi neočekivani zaokret s pogibijom zločeste Charlotte (šteta, jer je na pomolu bio intrigantan ljubavni trokut!), prepustivši Humbertu danonoćni nadzor nad ljubljenom i obožavanom 12-godišnjom Lolitom.
Lolita jest simbol nekoć davno izgubljene, a ponovno vraćene opsesije. Moglo bi se reći i luđačke potrebe za ljubavlju. ''Bismo li mogli Humbertove osjećaje prema maloljetnoj Loliti nazvati ljubavlju?'' - upitao nas je na sastanku Milan, voditelj kluba. Mogući odgovor bio bi – Dolores Haze predstavlja nadomjestak onoga što je Humbert izgubio Annabelinom (asocijacija na Edgara Allana Poea, kao što smo Miriam i moja malenkost spomenuli na raspravi; Poe je bio jedan od Nabokovljevih najdražih pisaca!) smrću. Nevinost, ljepota i dječja neiskvarenost vrline su koje je zacijelo obožavatelj nimfica zagovarao pri prvom susretu s djevojčicom – fatalnom ženom na verandi obiteljske kuće Hazeovih. Međutim, od putovanja uzduž i poprijeko Sjedinjenim Američkim Državama (već drugi put zaredom, nakon ''Imenjaka'' plovimo Vespuccijevim kontinentom u društvu osobe čija narodnost nije američka!) pa do zlokobne završnice za oboje (prilično predvidljive, rekao bih!), buntovna Dolly postupno vodi svog očuha do sve izražajnijeg stanja ludila. Drugim riječima, Humbert s Lolitom istovremeno proživljava svoj raj i pakao. I trpi njeno bezobrazno i neodgojeno ponašanje nauštrb požude, naslijeđeno po majci (razmišljanja sam da obožavana nimfica i nije imala pravu majku u životu, prerano poprimivši obrise zrelosti, a družeći se s majčinim drugim suprugom, preuzela je njegov gen samouništenja!), iako se ni Humberta ne bi moglo prozvati anđelom (daleko od toga!). Nabokovljev junak imao je s materijalne strane sve u životu, ali je u privatnom životu bivao prilično nesretan.
Postupci njegova sociopatskog karaktera podsjetili su me na kirurga Timotea iz ''Ne miči se'' autorice Margaret Mazzantini. Spomenuti roman, kao i ''Lolita'', zaslužuje biti pročitan.
No, od jednog kontroverznog i zabranjenog romana (1955.g.!) s odličnom temom ''ostali smo razočarani, jer ipak smo očekivali više'' – kako je to dobro sumirala Rafaela. U putovanju Amerikom dugo vremena ništa se konkretno ne događa, a dojma smo da je Vladimir mogao skratiti epsku širinu priče. Ovako pisac postaje obožavatelj vlastitog stila i stvaratelj napora (što se nadasve očituje u brojnim francuskim riječima, napornima Loliti, ali i čitatelju, neovisno o ljepoti istog jezika!), a to nije dobro. Također, brojne reference na povijest književnosti ubačene su bez osobitog povoda, a upitna je i konstatacija o bezobrazluku romana, sagledana s današnjeg gledišta. Koliko može biti primamljiv ovaj roman u vremenu kada ništa više nije skandalozno?
Karmen je pohvalila istoimenu (drugu po redu!) ekranizaciju romana u režiji Adriana Lynea (režisera poznatog po filmovima ''Flashdance'', ''Devet i pol tjedana'' i ''Fatalna privlačnost'', op.a.) s Jeremyjem Ironsom i Melanie Griffith (odlično odabrani glumci!) u glavnim ulogama. I zaključila da je na nju bolji dojam ostavio film negoli pisani predložak.
Šteta što naša članica Diana (kao poklonica Lolite!) nije mogla prisustvovati raspravi i tako se pridružiti Toniju u visokom ocjenjivanju djela. Njega se iznimno dojmio višeslojan Humbertov lik vrijedan žaljenja, a pohvalio je i polagano razvijajući odnos s Lolitom.
Bilo bi zanimljivo čuti što o legendarnom djelu misle članovi i članice našega kluba - Bruno, Igor, Ana i Ivana, a koji su također bili spriječeni doći.
Naposljetku smo s ''Lolite'' odlutali na neke druge teme. I upitali se – što li nam Milan priprema sljedeće za čitanje?